Svi smo mi Zdravko Mamić Reviewed by admin on . Jesi li skočio sa stolice nakon što si pročitao naslov, kao da ti je netko iglu zabio u guzicu, i počeo se braniti? Ma nema šanse. Nisam ja kao on. Ja sam puno Jesi li skočio sa stolice nakon što si pročitao naslov, kao da ti je netko iglu zabio u guzicu, i počeo se braniti? Ma nema šanse. Nisam ja kao on. Ja sam puno Rating: 0

Svi smo mi Zdravko Mamić

mamić

Jesi li skočio sa stolice nakon što si pročitao naslov, kao da ti je netko iglu zabio u guzicu, i počeo se braniti? Ma nema šanse. Nisam ja kao on. Ja sam puno bolji, finiji, pristojniji… sve samo ne Zdravko Mamić. Ako postoji bilo kakva žestoka emotivna reakcija gađenja, osude, kritike, neprihvaćanja, pročitaj naslov ponovo. I opet. Ako tvoja reakcija nije „Hm, zanimljivo, je li to i kako moguće?“ i još uvijek se koprcaš kako bi se uvjerio da ne postoji niti jedna dodirna točka s njim, budi siguran da naslov govori o tebi. I o tebi. I o meni. I o svima.

Još si u čudu, još uvijek se braniš ili si odvojio trenutak da zastaneš i promisliš? Diši i osjeti sebe. Vidi što se događa u tvom tijelu kad ti netko kaže da si isti kao Zdravko Mamić? Što u biti čuješ? Od kud tako žestoka reakcija? Što žešća reakcija, to je više Mamića u tebi. Što ova budala priča, pitaš se? Jel’ ti jasno da bi i Mamić jednako reagirao kad bi čuo nešto što mu se ne sviđa? Jel’ bi me nabio na kurac i rekao da odjebem s ovim glupostima? I Mamić bi isto. Je li ti jasno? Zgražavaš li se i mrziš ga zbog onog što radi? Što bi s njim? Razumiješ li da u tom trenutku nema nikakve razlike između tebe i njega? Da siješ jednaku mržnju, netrpeljivost i osudu bez obzira što to ne izgovaraš na glas? Ako izgovaraš, tim bolje, možeš prepoznati Zdravka u sebi. Dok pljuješ po njemu postaješ On jer radiš isto što i on.

Diviš li mu se? Diviš li mu se jer ima muda reći što misli (bez obzira što ne misli nego lupa)? Gdje ti sve šutiš? Imaš li srca kad govoriš ono što misliš i nije ti namjera povrijediti drugu osobu već izraziti sebe i svoju istinu i popraviti odnos/situaciju ili isto tako lupaš s namjerom da sjebeš i povrijediš drugu osobu?

Ako postoji bilo kakva žestoka emotivna reakcija na Mamića tj. na bilo koju drugu osobu, to ništa ne govori o toj osobi nego samo o tebi. I to govori dvije stvari. Prvo da si barem dijelom isti kao Zdravko Mamić, samo taj dio sebe ne prihvaćaš već si ga isprojicirao na njega (nesvjestan da je on samo tvoje ogledalo i da mu u konačnici trebaš biti zahvalan jer ti jasno pokazuje na čemu trebaš raditi kako bi postao cjelovit i autentičan). Sjeti se kad god pljuješ po Mamiću da postaješ isti kao i on. Osim toga, sjeti se kad si svojim ogovaranjem ili direktnim izjavama povrijedio drugu osobu. Sjeti se kad god si kritizirao nekoga, ismijavao i posramljivao. Sjeti se svih tih trenutaka i zagrli Mamića i vidi da ste isti.

Druga stvar je da bi htio biti kao Zdravko Mamić, ali nemaš muda. Ne možeš si to dozvoliti. Kako iza svakog sranja stoji i kvaliteta, tako postoji i „iza Mamića“. Kad to uspiješ prihvatiti i raditi s tim, dobiješ nazad svoja muda. Više ne šutiš i ne trpiš, možeš se jasno izraziti i zaštititi kad je to potrebno. Ne s namjernom povrjeđivanja, već s pozitivnom namjerom da te se vidi i čuje, da se možeš zauzeti za sebe bez da drugu osobu moraš uništiti. Tad, ako netko napadne tebe ili tvoju obitelj, napravit ćeš sve kako bi osobu onesposobio. U trenutku kad je osoba na podu, imaš dva izbora. Ako ne postoji Zdravko Mamić u tebi, nećeš se uopće moći zaštititi. Ta energija ti neće biti dostupna. Dobit ćeš po glavi. Ako postoji Zdravko, borit ćeš se. Ako Zdravko nije prihvaćen i transformiran, onda ćeš osobi koja je završila na podu reći „E sad ćeš vidjeti, pička ti materina! Ti ćeš meni…“ i onda ćeš skakati čovjeku po glavi i naplatiti mu za svu mržnju koji si nakupio do tad kroz život. A ako si integrirao Zdravka Mamića, prihvatio ga i transformirao, tad ćeš pozvati hitnu nakon što osobu nokautiraš i onesposobiš.

Prije nego počneš suditi Zdravku ili bilo kome drugome, moraš probati hodati u njegovim cipelama i vidjeti kakav je to osjećaj. To ne znači da bi bio isti kao on, ali vjerujem da bi ga bolje razumio i samim tim niti bi mu sudio niti ga opravdavao.

Svi smo mi Zdravko Mamić, bili toga svjesni ili ne. Prihvaćali to ili ne. Što prije ovo shvatimo, život nam postaje lakši. Borba prestaje. Sloboda postaje.

– Dane Cvijanović

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: