U naše (ne tako davno) vrijeme, kad bi se netko upoznao u noćnom klubu u sitne noćne sate, ako ne bi dogovorili mjesto i vrijeme ponovnoga sastanka, gotovo ništa osim sudbine ili ponovnoga dolaska u taj klub na isti dan nije jamčilo da će se te dvije osobe ponovno sresti… Šanse za nastavak druženja su se odmah morale iskoristiti ako su iskre među dvoje ljudi počele frcati. No to nije bio jednostavan zadatak kao danas jer je, primjerice, razmjena telefonskog broja značila da na tome broju možete dobiti željenu osobu, ali i sve njezine/njegove članove uže (i šire) obitelji. Ponekad se pitamo – kako su se naši roditelji uopće družili?

Danas se ova priča nešto drugačije i ubrzanije odvija, a u velikoj većini slučajeva društvene mreže, prvenstveno Facebook, igraju značajnu ulogu u procesu zavođenja. Ne govorimo o situacijama kada se par upozna putem društvenih mreža (kojih ima bezbroj), već o onima koje na društvenim mrežama dobiju svoj nastavak. Facebook je, naime, iz temelja i nepovratno izmijenio način flertovanja i utjecao na razvoj priče.

A priča o ljubavi u doba Facebooka ide više-manje ovako… Sreli su se u klubu u gluho doba noći, kemija među njima je proradila, te žele ostati u kontaktu i vidjeti ima li taj susret romantičnog potencijala. Sve što su tijekom tog susreta razmijenili bila su imena i prezimena (ili nadimci) na njihovim Facebook profilima. I to je bilo sasvim dovoljno da njihova veza započne svoj društveno-mrežni život. Ako nisu odmah na licu mjesta postali frendovi na Facebooku, jednoga od njih, vjerojatno djevojku, notifikacija o zahtjevu za prijateljstvom dočekala je onaj tren kad je došla kući – i društveno-mrežna romansa mogla je početi. Njegov zahtjev ona je, naravno, odmah i prihvatila, možda ga je pritom i bocnula, na što je on brzo uzvratio. Odlično, sad mogu oboje mirno ići spavati.

Prihvaćanje zahtjeva za prijateljstvom na Facebooku za njih ne znači samo da odsad imaju privatan kanal za komunikaciju, već i to da jedno o drugome u kratkom roku mogu mnogo saznati. Nakon letimičnog pregleda profila (uz prvu jutarnju kavu večer nakon upoznavanja), naši romantični junaci znaju što druga osoba voli, kakvu glazbu sluša, čita li knjige ili stripove, kamo često izlazi, tko su joj frendovi i poznaju li isti krug ljudi. Jednostavno, jedno o drugome otkrivaju gdje rade i gdje su se školovali, putuje li netko od njih i kamo, imaju li hobije i kojim sportovima se bave. Malo dubljom analizom profila čak mogu saznati i neke detalje jedno o drugome, poput omiljenog okusa sladoleda ili imena kućnog ljubimca. Ono što je revolucionarno jest to da su sve ovo otkrili samo dan nakon što su se upoznali.

Pitamo se, dakle, je li s nekoliko klikova i malo scrollanja Facebook nadomjestio sate i sate razgovora u kojima su detalj po detalj, sitnicu po sitnicu potencijalni ljubavnici jedno drugome otkrivali sve o sebi? Zapravo, je li Facebook ugasio čar face to face upoznavanja? Kako nas fizika uči – ništa ne nestaje, samo se pretvara u nešto drugo pa je tako dio real life zavođenja zamijenilo ono virtualno, a u tom (kemijskom) procesu ipak je ostalo malo dobrog starog misterija (ipak ne otkrivamo sve o sebi na našim društveno-mrežnim profilima).

No kako se dalje razvija priča o našim junacima? Nakon što su shvatili da se i nakon analize profila jedno drugome sviđaju, ušli su u drugu fazu, onu u kojoj ona njemu ili on njoj to govori tako što će tu i tamo suptilno lajkati koji post ili se ponovno bockati. Osim toga, možda će si ostaviti i pokoji komentar ili objavu na zidu te tako dodatno skrenuti pažnju na sebe, i to pred očima prijatelja (a možda i obitelji). Ako su i ti signali dobro primljeni s obje strane, na red dolaze chat i poruke, koji su priča za sebe. “Chat maratoni” koji traju satima, čak i danima, pokazatelj su da će se ova priča nastaviti u real lifeu, jer nakon što shvate da mnogo vremena provode zajedno, da s guštom pričaju i da nema razloga da se ponovno ne sretnu – to će i učiniti. I krug je zatvoren.

Što je bilo nakon toga? Jesu li naši junaci živjeli sretno do kraja života? Ne znamo, no znamo da su u otprilike tjedan dana jedno o drugome toliko saznali i toliko vremena zajedno proveli, barem i virtualno, da bi im za sve to prije (samo) deset godina trebalo čak nekoliko mjeseci. Društvene mreže postale su katalizator odnosa, omogućavajući neposrednost i osiguravajući privatnost komuniciranja, te (što je najvažnije) ubrzale način na koji konzumiramo odnose. Je li to dobro ili loše na vama je da prosudite, kao i to hoćete li ili nećete prihvatiti ovakvu igru zavođenja. S druge strane, možda za deset godina nećemo ni znati za drugačiji način upoznavanja?