Ogovaranje: Može li se bez njega? Reviewed by admin on . Riječi imaju svoju snagu i moć. Jednom izgovorene, riječi su kao strijele, ne mogu se vratiti nazad. Potencijalno, riječi su opasno oružje. Koristeći ih, manipu Riječi imaju svoju snagu i moć. Jednom izgovorene, riječi su kao strijele, ne mogu se vratiti nazad. Potencijalno, riječi su opasno oružje. Koristeći ih, manipu Rating: 0

Ogovaranje: Može li se bez njega?

ogovaranje

Riječi imaju svoju snagu i moć. Jednom izgovorene, riječi su kao strijele, ne mogu se vratiti nazad. Potencijalno, riječi su opasno oružje. Koristeći ih, manipulirajući njima, možemo nanijeti veliku bol i neprocjenjivu štetu drugoj osobi. Naravno, tako nešto teško da će se dogoditi slučajno. Najčešće, iza malicioznih postupaka, krije se određena namjera. Želja da nekoga ponizimo, ocrnimo, omalovažimo, doprinesemo srozavanju ugleda te osobe u društvu, pa čak i onda kada od toga mi osobno nemamo baš nikakve praktične koristi. Tek tako, jer možda volimo da susjedu crkne krava ili, jednostavno, zato što smo tako u mogućnosti.

Ogovaranje je jedna od svakodnevnih načina komunikacije, u kojoj na ovaj ili onaj način sudjeluje veliki postotak ljudske populacije. Iako je bezvrijedno, ogovaranje je moćno sredstvo. Kada dvije osobe ogovaraju treću, one uz zajedničko istomišljeništvo postaju jače, i osjećaju se čvršće povezanima. Psihološka istraživanja pokazuju da čak i zavađene osobe mogu ponovo povezati dvije stvari: zajednički cilj i zajednički neprijatelj. Kod ogovaranja, uvijek je prisutan zajednički neprijatelj, a to je netko kome se stalno lijepe negativne, najčešće izmišljene etikete. Jer, uopće nije važna vjerodostojnost onog o čemu se priča. Naprotiv, činjenice se iskrivljuju, napuhavaju, a i neki detalji se potpuno izmišljaju. Jer, cilj nije analiza, već ocrnjivanje te osobe.

Međutim, što je ogovaranje? Je li svaki razgovor o nekom tko nije prisutan, samim tim ogovaranje? Mora li ogovaranje, dakle, obavezno imati negativnu konotaciju? A što ako je ta ”negativna konotacija”, zapravo, istinita? Da li i onda, govoreći istinu, takođe sudjelujemo u ogovaranju, stvaranju i prenošenju tračeva, glasina, abrova; da li spletkarimo, klevećemo i bavimo se rasprostranjenim hobijem milijuna, zvanim rekla-kazala?

Širenje glasina je instinkt, koji je moderan čovjek počeo razvijati još od kamenog doba. U to vrijeme, glasine su služile kao način prenošenja informacije o tome tko je, recimo, najbolji lovac.

Historijski gledano, ogovaranje je oduvijek bilo na crnoj listi, a ni danas ljudi koji ogovaraju nisu omiljeni. Međutim, istraživanja evolucijskih psihologa pokazuju da suvremeni čovjek provede jednu trećinu ukupnog vremena koje koristi za razgovore, u nekoj vrsti ogovaranja. Smatra se da čin ogovaranja nije uvijek samo negativan, već može da posluži kao način na koji saznajemo kako drugi ljudi komuniciraju, kako žive, kako su uspjeli učiniti nešto, pa da iz njihovog iskustva nešto naučimo i pokušamo izbjeći njihove greške.

Trač je riječ njemačkog porijekla, i označava zabadanje nosa u tuđa posla i širenje poluistina ili laži o drugim osobama. Brzina širenja tračeva uz pomoć interneta i društvenih mreža, posebno Facebooka i Twittera, je nevjerojatno povećana. Istraživanja pokazuju da trač može obići planetu za jednu minutu. Primjera radi, tako je vijest o ljubavnoj aferi golfera Tigera Woodsa začas postala senzacija širom svijeta, dok je bilo potrebno oko 150 godina da bi, preko Plutarha, bila zabelježena Ciceronova tirada o Cezarevoj seksualnosti.

Mi živimo u vrlo ogovaračkom društvu, gdje je tračarenje prestalo biti čudna stvar. Ako je točna izreka Eleonore Roosevelt da se ,,veliki umovi bave idejama, osrednji umovi stvarima, a niski umovi tuđim životima”, možemo zaključiti da se većina ljudi spušta na niske grane, i bavi ogovaranjem u nekom obliku. Smatra se da su žene sklonije ogovaranju od muškaraca. Muškarci više pričaju o sebi, a žene o drugim ženama. Uglavnom, o onima koje se nekako nalaze u istoj grupi, po godištu, ili nekom drugom kriteriju. Dakle, najviše ogovaraju svoje stvarne ili zamišljene suparnice, one koje vide kao svoju konkurenciju.

Ogovaranje je izraz nemoći, iako prividno stvara osjećaj moći. To je način da pobjegnete od realnosti – zavaravate se, jer ne rješavate svoje probleme, već se bavite tuđim životima. Prilično luzerski, zar ne?!

Ipak, očgledna je popularnost raznih reality programa, koji jesu svojevrsna vrsta trač partije.

Također, nešto nam govori i popularnost Faceboo grupa kao što su ,,Mi ne ogovaramo, mi komentiramo”, koja ima 25000 članova, ,,Ogovaraš me – ja to zovem ljubomora” s 26000 članova, ili ,,Kada mi pričaju iza leđa, znam da sam uvijek jedan korak ispred njih”, s 210000 članova!

Ili, što reče Oscar Wilde: Samo jedna stvar je gora od ogovaranja – ne biti ogovaran.

 

– Vera Vujičić

Konkretno.co

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: