O usamljenosti: Usamljeni ljudi su često autsajderi Reviewed by admin on . Kasnih 50tih godina psihijatrica Frieda Fromm-Reichmann je napisala esej o nečemu što su u psihoanalizi dugo previđalo. Smatrala je da se usamljenost nalazi u s Kasnih 50tih godina psihijatrica Frieda Fromm-Reichmann je napisala esej o nečemu što su u psihoanalizi dugo previđalo. Smatrala je da se usamljenost nalazi u s Rating: 0

O usamljenosti: Usamljeni ljudi su često autsajderi

sama

Kasnih 50tih godina psihijatrica Frieda Fromm-Reichmann je napisala esej o nečemu što su u psihoanalizi dugo previđalo. Smatrala je da se usamljenost nalazi u srcu mentalnih bolesti i da nijedan pacijent nije toliko bolestan da ne bi mogao biti izliječen kroz povjerenje i bliskost. Njen esej „O usamljenosti“ iz 1959. godine, smatra se osnivajućim dokumentom u rastućem polju naučnog istraživanja koje se može nazvati studijama o usamljenosti. Fromm-Reichmann je „pravu usamljenost“ razlikovala od samoće produktivnog umjetnika, prolazne izoliranosti, nezadovoljstva trenutnim društvom, žaljenja koje zdrav čovjek poslije nekog vremena prevaziđe ili depresije koja je češće posljedica usamljenosti nego uzrok. Po njenom mišljenju, usamljenost je potreba za bliskošću. Psihološka definicija usamljenosti se danas nije previše promijenila. Dodatno, psiholozi danas inzistiraju na tome da je usamljenost jedno unutarnje subjektivno iskustvo, a ne izvanjsko objektivno stanje. Usamljenost nije sinonim za samoću, niti okruženost ljudima garantira zaštitu od osjećaja usamljenosti.

Proučavajući rad stanica i živaca, naučnici su utvrdili da je usamljenost opasna koliko se smatralo da jest. Psihobilozi sada mogu pokazati da usamljenost šalje varljive hormonske signale reorganizirajući molekule gena koji su zaduženi za ponašanje i remeteći mnoštvo drugih sistema. Dokazali su da dugoročna usamljenost može ne samo čovjeka učiniti bolesnim, već da se od nje može i umrijeti. Emotivna izolacija je označena za podjednako rizičan faktor smrtnosti kao i pušenje. Psihobiolozi su usamljenost doveli u vezu s nizom tjelesnih bolesti poput Alzheimera, gojaznosti, dijabetesa, visokog krvnog pritiska, bolesti srca, neurodogenerativnih bolesti, pa čak i raka – tumori metastaziraju brže kod usamljenih ljudi.

Usamljeni ljudi su često autsajderi. Oni su često stari, siromašni, maltretirani, oni koji su „drugačiji“ na bilo koji način… Istraživanja potvrđuju da su ljudi koji trpe diskriminaciju često usamljeniji od drugih. Ključna stvar kod usamljenosti je osjećaj odbačenosti. Psihologinja Naomi Eisenberger je eskperimentomdokazala da osjećaj odbačenosti aktivira dio mozga koji se uključuje u slučaju fizičkog bola. S druge strane, kontoverzni i surovi eksperimenti s makaki majmunima koje je vršio naučnik Harry Harlow ili eksperimenti novijeg datuma koje je radio Steve Suomi, pokazali su da uskraćivanje roditeljske ljubavi u ranom periodu, otežava uklopanje u zajednicu i povećava rizik od usamljenosti tijekom cijelog života.

Na jednom dubljem nivou, istraživanje usamljenosti nas tjera da prihvatimo našu nevjerojatnu prilagodljivost društvenim silama. Ova podložnost je u isto vrijeme i zastrašujuća i uzbudljiva. S jedne strane imamo nesretnu činjenicu da izoliranost, posebno kada potječe od obespravljenosti siromašnih, stvara tjelesna ograničenja koja se lako reproduciraju u narednim generacijama. S druge strane postoji i nešto zadivljujuće u našoj otpornosti i mogućnosti regeneracije. Ukoliko stavite siroče u hraniteljsku obitelj, njegov mozak će popraviti veze koje nedostaju. Ukoliko naučite usamljenu osobu da reagira na druge ljude bez straha i paranoje, poslije nekog vremena će njegovo tijelo praviti manje hormona stresa i manje će se razbolijevati. Zbog ove otpornosti koju svako urođeno posjeduje, usamljenost je izuzetno važno prepoznati i tretirati u svim uzrastima života.

Breakfast.rs

ć 

Leave a Comment

%d bloggers like this: