Bolesti povezane s dušom

Neke osobe nikad ne spoznaju svoju dušu, niti su svjesne njenog postojanja. One su samo entiteti u dugom nizu u koje se vječna duša oblikovala radi svog usavršavanja – na putu od stvorenog ka nestvorenom. Duša koja kroz osobu ne postigne samosvijest i ne oslobodi se, ulazi u nove ili ponovljene procese na putu informiranja i uzdizanja.

Nerijetko se osoba susreće sa svojom dušom kroz bol i odnos prema vlastitom tijelu. U dalekoj prošlosti kineski liječnici su znali da se “ljudski strah lijepi za slezenu i da neuroze uništavaju jetru”.
U staroj Grčkoj prije uspostavljanja dijagnoze liječnici su zahtijevali od bolesnika da prespava jednu noć u hramu Eskulapa i nakon toga im “ispriča što je sanjao”. Drevni Havajci su smatrali da su “tjelesne greške” uvjetovane sjećanjima iz bolne prošlosti, koja su se zadržala u mislima, pa su se liječili oslobađanjem od energija tzv. bolnih misli i “grešaka” koje su izazivale tjelesnu neravnotežu i razne bolesti.

Sada je poznato da su težak dolazak na svijet, pogrešne odgojne metode i ostale rane traume samo neki od događaja koji u životima ljudi imaju dugotrajne pogubne poslijedice. Te poslijedice razvučene su od strahova, preko tjeskobe i osjećaja pojedinaca da su stalno nesretni, do bijesa, nasilja, nesposobnosti za ljubav, opsesivnog ponašanja i mnogobrojnih tjelesnih simptoma.

Dušom možemo upravljati

Na nivou analitike i razumijevanja logično je što se duša (suštinski: informacijska energija emocija i misli), životna energija i tijelo, iako nerazdvojivi, u svemu razlikuju. U eksperimentima s ljudima pokazalo se da se duša može “otvoriti” (mogu se učiniti dostupnim psiha i um) i da se dušom može upravljati. U stvari, ljudska svijest podsjeća na dječje lego kocke, kojima je moguće mijenjati mjesta.
Moguće je ukloniti kocke (emocije, misli, pa i nagone) koje se pokažu kao nepotrebne i nepoželjne. Iz duše se mogu brisati i cijele mentalne predstave ukoliko su one uzrok nečemu što, prema mišljenju liječnika i iscjelitelja, ne treba postojati. Na taj način iscjeljenje se postiže brisanjem faktora koji informacijskom energijom opterećuju organizam.
Mentalne predstave su sačinjene od informacijskih energija – emocija i misli. Najbolji primjer su bolesti ovisnosti i hipohondrija (strah od bolesti), budući da nestaju uklanjanjem ili brisanjem informirane energije. Dakle, vezu između duše i tijela čini postepeno, povremeno ili trenutno oblikovani mozaik emocija, misli i nagona. Uzrok se uvijek traži u podsvijesti.

Zanimljivo je da su tvrdnje o prevlasti psihosomatskih nad drugim bolestima stare više od 3.500 godina i sežu u vremena stare egipatske civilizacije (oko 1.500 godina p.n.e.). Prije liječnika o utjecaju psihe na tijelo govorili su i pisali mistici, magovi i zagovornici tzv. tajnih nauka. Pokazalo se da su bili u pravu, a naučnici iz oblasti medicine do istih saznanja stigli su polako, skeptično, bojažljivo, studiozno, postepeno, planinarskim metodom, eksperimentima.
Na listi Franca G. Aleksandera (1891-1964) iz 1934. godine, jednog od osnivača psihosomatske medicine i psihoanalitičke kriminologije, nalazilo se samo sedam psihosomatskih bolesti. Riječ je o astmi, hipertenziji, tireotoksikozi, čiru, ulceroznom kolitisu, reumatoidnom artritisu i neurodermatitisu. Sada je ta lista znatno duža.

Medicinski eksperti na početku 21. vijeka pretpostavljaju da psihosomatske (psihofiziološke) bolesti obuhvaćaju više od 70 posto, a po nekima i 90 posto svih ljudskih bolesti, posebno kod djece, počev od astme i gojaznosti, do migrena i alergija. Istraživač psihosomatike Stanly Levenstein i Thomas Statford smatraju da su sve bolesti povezane s dušom, osim onih koje su uvjetovane biokemijskim napadom na tijelo i neposrednim energijskim razdešavanjem (odgovarajućim vibracijama) životne energije koja protječe kroz ljudsko tijelo.

Prof. dr Svetozar Radišić