Možemo li ubrzati sudbinu? Reviewed by admin on . Hm, hm, hm... Možemo li, i smijemo li, baš cijeli naš život i sva naša nastojanja u školi, na poslu, u ljubavi, prijateljevanju, obitelji... svesti samo na igru Hm, hm, hm... Možemo li, i smijemo li, baš cijeli naš život i sva naša nastojanja u školi, na poslu, u ljubavi, prijateljevanju, obitelji... svesti samo na igru Rating: 0
You Are Here: Home » Život » Život općenito » Možemo li ubrzati sudbinu?

Možemo li ubrzati sudbinu?

samouvjerena

Hm, hm, hm… Možemo li, i smijemo li, baš cijeli naš život i sva naša nastojanja u školi, na poslu, u ljubavi, prijateljevanju, obitelji… svesti samo na igru sudbine? Naravno da ne možemo i nećemo, ali tko od nas ne traži stalno savezništvo zvijezda, ne pročita što piše u horoskopu, tko od nas baš nikad nije zaustio “ah, tako mi je bilo zapisano u zvijezdama”…

Preuzmite uzde

Kad bolje razmislimo, koliko nam god zvijezde bile sklone ili nesklone, znamo da i one gasnu, ali svemir zauvijek ostaje, beskonačan i neograničen, baš kao i naše mogućnosti. Pa, ako ste zacrtali jednom posjetiti sve starine Rima, doživjeti ljubavnu romansu u pariškoj Latinskoj četvrti, usavršiti engleski u Londonu, susresti svoju drugu polovicu ili pronaći posao iz snova, ne čekajte između zidova svoje neodlučnosti ili obes­hra­brenosti da se nebo brine baš za sve vaše želje. Strpajte to nebo u svoj rokovnik, notebook, mobitel ili što već i uzmite uzde života u svoje ruke… Ubrzo ćete zajahati sudbinu, ­a ne ona vas.

Evo kako je to lakonski još davno objasnila legendarna Coco Chanel, najveća ikona stila 20. stoljeća: “Ne razumijem kako žena može izaći iz kuće da se barem malo ne dotjera. Nikad ne znaš, možda baš tada ima zakazan sudar sa sudbinom. A za sudbinu treba izgledati što ljepše.”


Mnogo prije od razigrane i svim ženama razumljive Coco Chanel, isto je, samo filozofski, objasnio jedan stari indijski mudrac govoreći: “U svakom čovjeku djeluju dva principa poput dva bika – bik sudbine i bik slobodne volje koji se stalno bore za prevlast.” Pa je svoju misao produbio: “Pazi na svoje misli jer one postaju riječi, pazi na svoje riječi jer one postaju djela, pazi na svoja djela jer ona postaju navike, pazi kakve su ti navike jer one grade tvoj karakter, pazi na svoj karakter jer on kroji tvoju sudbini. Dakle, što mislimo,
to postajemo.”

Što reći nama koji vjerujemo da zvijezde određuju sve u našem životu osim da sudbinu ipak možemo preduhitriti, odnosno mijenjati ako možemo mijenjati sebe. Sve se na kraju svodi na dva principa koja se međusobno ne isključuju – sjediti i čekati ili krenuti i djelovati. Ni uz najbolju volju nije uvijek pravo vrijeme za akciju, katkad treba pričekati da se oluje u našem životu – emotivnom, profesionalnom, obiteljskom, društvenom – smire da bismo imali jasniju sliku kako djelovati, što i kome reći, što i kako poduzeti. Na kraju, kada sve ispadne onako kako smo mislili da treba, pomislit ćemo: “Evo, zvijezde su me nagradile.”

Bacite se u akciju
“U dvije godine poslao sam više od 300 molbi za posao. Prihvatio sam svaki izazov, nisam birao. Nisu to uvijek bili poslovi koje sam želio, ali radeći, planirao sam sljedeće korake, a danas mogu reći da radim ono što sam uvijek želio, u marketingu povezanim sa sportom koji mi je velika životna strast”, govori 28-godišnji ekonomist Matija, koji se upravo uz rad dodatno školuje u Milanu.

“Uvijek je lakše tražiti novi posao dok si u sedlu, dok nešto poduzimaš, kontaktiraš s ljudima, učiš se međuljudskim i poslovnim odnosima te skupljaš iskustvo. Nećeš svoju priliku dočekati zdvajajući iza zaslona kompjutora. Nitko ti neće pokucati na vrata i reći: ‘Trebamo te!’ Kucaj na sva vrata i budi spreman na svaki izazov, to je moja životna deviza koja mi se na kraju isplatila.”

Matijin bismo moto mogli primijeniti i na ostala životna područja. Nećete položiti teško i već omrznuto građansko pravo, anatomiju, financijsku teoriju… ako neprestano odustajete i ne izlazite na rokove. Koga ćete upoznati, s kime prohodati, koga zavoljeti ako napokon ne napustite sigurnost svoja četiri zida i virtualni ocean u kojem bez izgleda zazivate sudbinu? Prinčeve ni u bajkama ne isporučuje poštar na kućnu adresu. Čak je i Julia Roberts morala zalutati u maleni antikvarijat u Notting Hillu da sretne Hugha Granta. Nastavak fatalne ljubavne priče s happy endom, pretpostavljam, znate. Dakle, put pod noge, knjigu pod ruke, srce na nišan i zvijezde vas sigurno neće promašiti.

Dapače, možda će vam čak progledati kroz prste, dopustiti vam da se prošvercate na ispitu na koji izlazite nespremni, ali vas je profesor baš pitao nešto što ste znali. Ili će vam, recimo, prezentacija koju ste pripremili preko volje i površno na kraju pred nadređenima ispasti sjajno jer ste je odradili s lakoćom zahvaljujući svom umijeću improvizacije. No pomislite li da je švercanje, bilo na poslu, fakultetu ili općenito u životu, dobar obrazac koji će proći u svakoj prilici, u krivu ste. Ključna stvar za posao i život jest biti pošten.

Kratkoročno svatko može imati koristi od nepoštenog ponašanja, primjerice varanja na ispitu, u vezama, krađe tuđih ideja, ali dugoročno se, za profesionalni i obiteljski život, to ne isplati. Na kraju nepošteni ipak budu raskrinkani, odnosno zvijezde će ih kazniti. Ili, kako bi se narodski reklo, stići će ih sudbina. I zato trebamo aktivno sudjelovati u životnoj igri “kako preduhitriti sudbinu” jer cijeli je svijet, kažu mudraci, koncipiran na dva principa – univerzalne pravde i univerzalne milosti, pa sve što nam se događa, i dobro i loše, zapravo zaslužujemo.

Imajte realan cilj
Američka istraživanja pokazuju da je većina srednjoškolaca koji su u ranoj dobi imali jasne ciljeve što žele postići, zacrtano uspjela i ostvariti. Naravno, riječ je o realnim ciljevima, a ne o snatrenju da će, recimo, svi postati astronauti i šetkati se po Mjesecu.

“Dakle, uvijek trebamo nastojati, bez obzira u kojim se okolnostima trenutačno nalazimo, živjeti za nešto, za male, veće i velike ciljeve, položiti ispit, završiti fakultet, biti dobar, pošten i iskren partner, razvijati skladnu i ravnopravu emotivnu vezu, biti kolegijalan i etičan suradnik na poslu… Ne smijemo si postavljati previsoke ciljeve jer će njihovo neispunjene biti izvor frustracije. Ciljevi nam moraju biti realni i ostvarivi te ih je poželjno razdijeliti na etape. Pucate li odmah na vrh, postoji opasnost da se brzo strmoglavite”, upozoravaju psiholozi te kao dobar primjer ističu vrhunske sportaše.

“Oni znaju da ne mogu noćima bančiti, a željeli bi to i mogli jer su jednako mladi i željni provoda kao i mi, ali ne banče i ne gube noći jer  to minira sva njihova nastojanja da uspiju. S jasno zacrtanim ciljem u svakoj ćete situaciji prepoznati što je dobro, a što loše za ostvarenje vašega cilja. Nerijetko ćete nešto prepoznati kao priliku koju vam daju zvijezde, kao da komunicirate sa svemirom, što će za vas imati osobit i dubok smisao koji za druge oko vas neće značiti ništa. No to je nevažno – važno je da ste se vi i zvijezde sporazumjeli.”

Pogrešno je ako sve ovo shvatite doslovno pa se, recimo, usredotočite na igranje lota i čekate da vam milijuni padnu s neba. Sa svakim izvlačenjem kuglica – a vi ste, naravno, ostali bez milijuna iako ste si ih baš dobro vizualizirali i već ste ih zapravo u mislima potrošili – svemir vam poručuje da se morate bolje potruditi. Pritom se ovo “bolje” ne odnosi na to da još žešće i upornije nastavite uplaćivati loto, nego da se okrenete ostvarivim zadaćama.

Nije neprirodno, kažu psiholozi, da se bojite čak i zacrtati ciljeve jer čim ih odredite, dolazi do vaših različitih reakcija koje vas miniraju i koče. Bojite se neuspjeha, a mislite da ne zaslužujete uspjeh pa ćete upravo rješavanjem strahova i skepse od akcije i uspjeha graditi svoj karakter i mijenjati svoju sudbinu.

U toj igri sa sudbinom dolazit će do kriza jer, kako narod kaže, poslije svakog zatišja dolazi oluja, ali i poslije svake kiše opet sja sunce. Doći će i vrijeme stagnacije, umora i zasićenosti, ali nakon toga slijedi nova pozitivna eksplozija u vašem životu. Nikad ne odustajte i ne prepuštajte se lošim navikama jer ustrajete li na pogreškama i lošem putu, ni sudbina vam neće moći pomoći.

Svatko ima svoj put
Treba li uopće vjerovati u igru sudbine? Sjetite se istoimenog filma u kojem nakon fatalnog susreta u New Yorku u božićno vrijeme djevojka odbije dati broj telefona dečku jer ako ih je sudbina namijenila jedno drugome, opet će se sresti. I jasno, susreli su se i čiča-miča, happy end, no pitanje je biste li vi slučajnosti ili sudbini prepustili ponovni susret s princem iz snova. Nije li dovoljno što ste već jednom bili na pravome mjestu u pravo vrijeme? No u filmu je dopušteno i izazivati sudbinu. U životu je ipak bolje djelovati nego se oslanjati na slučajnosti jer iz akcije će se roditi i slučajnost, a od ležanja pred televizorom dobit ćete samo višak kilograma.

Kao prvo, na putu prema cilju zabranjene su vam usporedbe jer biste vrlo brzo mogli zalutati, savjetuju psiholozi. Niti smo svi isti niti smo predodređeni za isto, svatko ima svoj put. Jedno je imati dobre uzore kao trajnu inspiraciju i putokaz, a sasvim je drugo stalno upadati u zamku usporedbi. Drugo, budite aktivni, otvorenih očiju i uma. Držite se principa da se život pokreće i ubrzava odlukama. Dok odlučujete, idete naprijed. Nemojte da vas koči strah od pogrešnih odluka, preuzmite život u vlastite ruke svojim odlučivanjem, a s vremenom ćete se usavršiti i mnogo manje griješiti. Treće, zaboravite na društvenu ljestvicu. Naime, nije važno gdje ste na društvenoj ljestvici nego da budete majstor u onome što radite. Ne morate biti vlasnik novina ili urednik, ali možete biti sjajan novinar, ne morate biti vlasnik restorana ili hotela, ali možete biti sjajan menadžer ili vrhunski kuhar, poručuju nam životni gurui.

Srce ili glava?
I posljednje, ali ne manje važno – vjerujte sebi, pozitivno i ispravno mislite i postupajte! Negativne misli i strahovi uzrokuju psihičku i fizičku neravnotežu, a takvi ćete teško ići naprijed. Sreću nastojte pronalaziti u malim detaljima svakodnevice, činite druge sretnima, njegujte istinske i iskrene kontakte te preuzimajte odgovornost u profesionalnom, privatnom i društvenom životu.

E, sad, što na fatalnom ljubavnom planu znači vjerovati sebi? Treba li vjerovati srcu ili glavi? Tko uspije spojiti glavu i srce, nema se što pitati, taj je na konju! Ako imate mogućnost izbora, a glava procijeni u prilog svima, dakle da su svi potencijalni partneri vrijedni truda, onda izbor treba prepustiti srcu. No, i to je dosta velikodušna igra sudbine, gotovo da ste njezin miljenik. Uvijek pratite srce, ali nemojte baš uvijek isključiti glavu samo zato što je leptir negdje u Australiji mahnuo krilima…

U svakom slučaju, sretno nam svima u cjeloživotnoj igri sa sudbinom.

Izvor: Cosmopolitan.hr

 

 

Leave a Comment