Za ovih 10 životnih činjenica znanost još uvijek nema odgovor Reviewed by admin on . Iako znanost podiže naše razumijevanje živog svijeta u nove visine još uvijek postoje neke stvari koje nas jednostavno zbunjuju. Čini se kao da što više otkriva Iako znanost podiže naše razumijevanje živog svijeta u nove visine još uvijek postoje neke stvari koje nas jednostavno zbunjuju. Čini se kao da što više otkriva Rating: 0

Za ovih 10 životnih činjenica znanost još uvijek nema odgovor

cvijeće

Iako znanost podiže naše razumijevanje živog svijeta u nove visine još uvijek postoje neke stvari koje nas jednostavno zbunjuju. Čini se kao da što više otkrivamo o životu na ovom planetu, da se neke tajne time još produbljuju.

Krave na paši se uvijek okreću na sjever ili jug

Zanstvenici su pregledali tisuće i tisuće fotografija krava koje pasu dobijenih s Google Earth satelita i otkrili da ove životinje uvijek stoje duž Zemljinih magnetnih polova okrenute sjeveru ili jugu. Međutim, nitko nema odgovor na pitanje zašto je to tako.

Iako je od ranije poznato da neke životinje imaju takozvani unutrašnji kompas, ovo je prvi put da je detektiran kod krupnijih sisavaca.

Ima još jedna čudna stvar u vezi s tim: što su krave bliže polovima, manje su precizne u orijentaciji.

Znanstvenici ne znaju odnosi li se ta pojava na navigaciju ili neki pogrešni pokušaj odbijanja grabežljivaca, ali čini se da to može imati neku svrhu zbog dosljednosti kojom se uočava kod krava na šest kontinenata.


Pojava možda ima utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju, jer nekako mora utjecati na krave koje stoje u položaju istok-zapad, ali nitko ne može reći kako.

Zašto su se neki sisavci vratili u vodu?

Kopneni oblici života evoluirali su iz vodenih i dobili udove pogodne za kretanje tlom. Međutim, zašto su se neki od njih, poput dalekih predaka kitova i tuljana, odlučili vratiti u ocean?

Jedno je sigurno: puno je teže za kopnene životinje nastaniti se u moru, nego obrnuto, budući da kretanje kroz vodu zahtijeva puno više energije. Upravo zato znanstvenike muči to pitanje.

Također, morski sisavci razvili su efikasniju metodu plivanja repom puno kasnije u evoluciji nego plivanje perajama, što dovodi do pitanja zašto su se uopće i pokušavali nastaniti na kopnu? To je jedan od najvećih problema koje evolucija stavlja pred suvremenu znanost.

Alkaloidi u biljkama

Biljke često proizvode supstance koje imaju puno dobrih, a ponekad i zastrašujućih učinka na životinje koje ih jedu. Tih prirodnih spojeva ima i u biljkama i životinjama i iako ih već dugo proučavamo, još uvijek nema odgovora zašto je priroda uopće počela s tim.

Inače, tih supstanci od kojih je najpoznatiji morfij, ima oko 7.000 vrsta i mogu izazvati razne reakcije organizma nakon konzumacije.

U slučaju maka, koji sadrži morfij, znanstvenici smatraju da služi za odvraćanje grabežljivaca, ali kako taj analgetik može pomoći u zaštiti biljke, nikome nije jasno. Neki vjeruju da bi alakloidi, umjesto “vanjskih” razloga”, mogli biti korisni u regluliranju metabilizma samih biljaka.

Pasiflora ili Gospodinova krunicaFoto: thinkstock

Zašto je cvijeće sveprisutno?

Cvjetnice tvore klasu biljaka poznatih kao angiosperme koje se nalaze posvuda. Zanimljivo je da ih je nekada davno bilo daleko manje. Cvjetnice su nadmašile druge tipove biljaka u kratkom razdoblju prije oko 400 milijuna godina, a danas čine 90 posto svih biljnih vrsta na Zemlji.

Taj problem toliko je mučio Charlesa Darwina da ga je nazvao “odvratnom misterijom”.

Brza evolucija cvjetnica ide direktno protiv njegove teorije spore evolucije prirodnom selekcijom. I ne postoji ništa evolucijski korisno u cvijeću – hranjive tvari koje potroše u razvoj cvijeta, biljke mogu uložiti u rast ili druge stvari koje bi ih podigle na evolucijskoj ljestvici.

Budući da biljke ne ostavljaju nikakve fosile kad umru, bilo je teško odrediti kako je ova vrsta skitnica došla niotkuda i tako brzo osvojila sve.

Zašto je bioraznolikost najveća u blizini ekvatora?

Kako se od hladnijih dijelova planeta približavate ekvatoru, primijetit ćete sve više biljnih i životinjskih vrsta. To je prvi uočio pruski istraživač Alexander von Humboldt prije oko 200 godina, ali nije našao odgovor na pitanje.

Približavanjem ekvatoru prirodni svijet kao i ljudske kulture postaju sve raznolikije i energičnije, baš kao i bolesti.

Svaki put kad čujete o smrtonosnim virusima u Africi ili Južnoj Americi, to se ne događa samo zbog lošeg zdravstvenog sustva u nerazvijenim zemljama – virusi i bakterije koje uzrokuju te bolesti jednostavno su mnogo aktivniji i raznolikiji u “južnim” zemljama u odnosu na “sjeverne”.

Čovjek bi pomislio da ćemo pouzdano znati zašto se to događa, ali osim nekih teorija, znanost je još uvijek podijeljena oko tog pitanja.

Postoji tridesetak teorija koje pokušavaju odgovoriti na to veliko pitanje, ali s obzirom na ogromni broj životnih oblika o kojima govorimo, gotovo je nemoguće pomiriti sve hipoteze u jedan logični zaključak.

Paradoks fitoplanktona

Fitoplanktoni su vrsta organizama koji naseljavaju mora i oceane i uključuju brojne podvrste. To su u biti biljke koje plove i ima ih na cijeloj Zemlji. Razvile su se u tako mnogo različitih oblika da izazivaju samo prirodnu selekciju i teoriju evolucije. Zbog ograničenih resursa nemoguće je da tako veliki broj različitih organizama preživi, a da se međusobno ne pobije. Ipak, fitoplankton je i dalje tu.

Problem nije ograničen samo na njih. Dokazano je da je raznolikost veća u vodama s manje hranjivih tvari, nego u onima s obiljem nutrijenata. Fenomen je poznat kao “paradoks obogaćenja”, budući da bi više hranjivih tvari trebalo značiti i veću raznolikost.

Kako argentinski mravi održavaju koloniju širom kontinenata

Na površini argentinski mravi izgledaju kao sasvim obični mravi. Međutim, oni su osim nas vjerojatno jedina vrsta koja je uspjela kolonizirati tri kontinenta.

Sve tri super-kolonije ovih mrava u Europi, Južnoj Americi i Aziji sastoje se od mrava koji imaju iste genetske osobine i u biti su ista mravlja populcija.

Zbog geografskih razmjera od kojih se vrti u glavi, društvena struktura tih super-kolonija također zbunjuje znanost već neko vrijeme.

Inače, ti mravi odlično prepoznaju pripadnike svoje vrste, ali su agresivni prema drugim vrstama mrava.

Osim toga, njihov se genetski kod nije mijenjao tisućama godina, što je neobično, budući da organizmi izvan svoje postojbine obično brzo evoluiraju.

Misteriozni ljudski predak

Porijeklo suvremenih ljudi detaljno se proučava već puno godina i kako su se prvi ljudi pojavili davno imamo mnogo saznanja o našim precima. Ili smo barem tako mislili dok znanstvenici nisu otkrili novu vrstu drevnog ljudskog DNK izumrle vrste.

Kad su znanstvenici proučavali DNK denisovanaca (Denisova hominins), vrste hominida blisko povezane s neandertalacima i nazvane prema špiljama u kojima su pronađeni, pronašli su tragove tajanstvene vrste koju znanost nije baš bila u stanju prepoznati.

I dok još velika tajna okružuje same denisovance, barem znamo tko su i odakle su stigli. No, to ne možemo reći za nepoznatu vrstu s kojom su se križali prije oko 30.000 godina, vrstu koja je ostavila posebni pečat u DNK-u denisovaca.

Uglavnom, sve što znamo je da su oni denisovancima dali čudnovati niz zuba, kakva nije pronađen nigdje drugdje u živom svijetu.

Životinje koje žive bez kisika

Gotovo svi organizmi na Zemlji žive zahvaljujući kisiku u nekom obliku, bilo da ga troše ili ga proizvode. Zato su se znanstvenici šokirali kada su u dubinama Sredozemnog mora pronašli prve životinje kojima taj plin uopće nije potreban.

Dok neke bakterije i drugi jednostavni organizmi mogu živjeti bez kisika, fenomen je bio nepoznat među složenim, višestaničnim životinjama.

Riječ je o pripadncima vrste Loricifera phylum, sićušnim životinjama koje su nekoć živjele od kisika, ali su se na kraju prilagodile novom okruženju u kojem je pala razina kisika i povećala se razina soli.

Ranije nije bila poznata niti jedna vrsta složenih organizama koja može živjeti bez kisika pa ne znamo ništa ni o njihovoj evolucijskoj prošlosti.

Više istraživanja može nam dati bolji uvid u morski život prije nego su oceani dobili kisik, prije nekih 600 milijuna godina.

Seksualna reprodukcija

Osim nekih mikroba i biljaka gotovo sva živa bića na svijetu razmnožavaju se seksualno. To toliko uzimamo zdravo za gotovo da i ne uviđamo kolika je to evolucijska anomalija.

Polovica od svake vrste – mužjaci – nisu u stanju dati potomstvo, a koriste iste količine resursa iz okoliša. Zašto je onda uloženo toliko truda u razvoj mehanizma koji očigledno ima nedostataka?

Jedna od omiljenih teorija je da seks smanjuje šansu za razvoj štetnih mutacija, ali to je vjerojatno pogrešni odgovor.

Kada su znanstvenici proučavali 700 gena različitih organizama, otkrili su čak 0,5 štetnih mutacija po generaciji. Zbog nedostatka koji dolaze s tim, to nije dovoljno da se opravda seksualna reprodukcija.

Bez obzira koliko ga god voljeli, seks je i dalje nešto što još uvijek ne razumijemo do kraja.

Danas.hr

 

Leave a Comment

%d bloggers like this: