Savjetnik Reviewed by admin on . Savjetnik je najzastupljenije zanimanje na svijetu. Svi se njime bave, a rijetki su za to plaćeni. Ovo zanimanje je izuzetno privlačno i jako ga volimo. Volimo Savjetnik je najzastupljenije zanimanje na svijetu. Svi se njime bave, a rijetki su za to plaćeni. Ovo zanimanje je izuzetno privlačno i jako ga volimo. Volimo Rating: 0

Savjetnik

savjet
Savjetnik je najzastupljenije zanimanje na svijetu. Svi se njime bave, a rijetki su za to plaćeni. Ovo zanimanje je izuzetno privlačno i jako ga volimo. Volimo dijeliti savjete i praviti se pametni jer nam to može davati osjećaj moći ili važnosti ili posebnosti ili sigurnosti ili sve od navedenog. Istovremeno nam je punoooooooo manje drago primati iste jer se tad osjećamo neshvaćeno, nesposobno, poniženo, kritizirano, odbačeno…
Koliko god se trudio ne dijeliti savjete, vrlo često se nađem uhvaćen u tu zamku. Dobri stari program: “ja znam kako” i “sad ću ti ja to riješiti” vrlo lako dođu na vlast. Dođu lako jer su duboko internalizirani, postali su moćna navika za koju je potrebno puno samopromatranja i samosvijesti kako bih ih mogao uloviti i prepoznati kad se automatski žele manifestirati. Nekad uspijevam, nekad ne. Budući da to smatram štetnom navikom po sebe i po druge, nastojim je promijeniti.
Kako to da smo svi postali savjetnici, a rijetki su išli u školu za savjetnike? Uopće ne znam postoji li takva škola? Ukoliko postoji, bio bih sretan kad bi imala ova pravila:
1. Nemoj dijeliti savjete.
2. Ukoliko ipak želiš dijeliti savjete, budi siguran da dobro poznaješ osobu i razumiješ njen pogled na situaciju. Kad kažem da razumiješ njen pogled na situaciju, ne mislim samo na intelektualno razumijevanje.
3. Prije nego ponudiš savjet, “ponudi” empatiju. Budi siguran da se osoba osjeća viđeno i doživljeno.
4. Ukoliko su prethodni koraci odrađeni na adekvatan način, onda savjet neće biti potreban (pogotovo ako se radi o odrasloj osobi).
5. Ako ipak na kraju odlučiš ponuditi savjet, ponudi ga kao opciju koja je tebi pomogla, a ne kao univerzalno rješenje za sve probleme.
Skoknimo na kratko u djetinjstvo i prisjetimo se naših prvih savjetnika, tj. naših roditelja. Umjesto osjećaja sigurnosti, prihvaćanja i viđenosti, podrške, ohrabrivanja i empatije, dobili smo kritiku, odbacivanje, okrivljavanje, posramljivanje – sve, naravno, u dobroj namjeri i pod izlikom odgoja i “discipline”, tj. savjetovanja. Vjerojatno smo dobili i nešto pozitivnog, samo mi se nekako čini da je ovog prvog bilo puno više. Da je tome tako govori u prilog činjenica da je zanimanje “savjetnik” najrasprostranjenije na svijetu. Bivanjem “savjetnikom” pokušavamo na iskrivljeni način zadovoljiti naše psihološke potrebe, a budući da to radimo na iskrivljeni način postajemo sve udaljeniji od njihovog ispunjavanja.
Podsjetit ću vas na tipične “mudre” savjete naših roditelja (i ponoviti da većina roditelja voli svoju djecu i ima dobre namjere, da ne bi ovo shvatili kao hajku na roditelje ili na sebe kada se pronađete u opisu).
Savjet o sigurnosti.
Ti si već velik dečko i nemaš se tamo čega bojati kad se bojiš mraka. (Dobro, kad ti tako kažeš, sad se osjećam sigurno.)
Savjet o ljepoti.
Nemoj plakati jer si ružna kad plačeš. (Evo neću više. Prestalo me boljeti, baš si me lijepo utješila.)
Savjet o prihvatljivom načinu izražavanja.
Vičući na tebe da prestaneš vikati. (Baš si mi lijep primjer. Sad kad si mi pokazala kako, tako ću i ja ubuduće.)
Savjet o granicama.
Nema neću. Za neću se ide u zatvor. (Ne misliš li da će mi “Ne” ipak ponekad trebati u životu?)
Savjet o sreći.
Nemoj se smijati jer bi mogao plakati. (A ne bi ti palo na pamet da se i ti veseliš sa mnom? Da kad “divljam” da i ti “divljaš” sa mnom?)
Savjet o zemljopisu.
Svijet se ne vrti oko tebe. ((Ne)misleći u istom trenutku da se ne vrti ni oko tebe jer inzistiranjem da je po tvom ne ostavljaš mogućnost za viđenje moje perspektive.)
Savjet o filozofiji.
Što ti misliš tko si? (A tko si ti da mi govoriš što ja trebam biti?)
Sumnjam da Vam je ikoji od ovih ili sličnih savjeta dobrodošao u životu. Budući da je dijeljenje savjeta toliko primamljivo i automatsko, nije niti čudo što ih toliko volimo dijeliti.
Kad god se nađemo u napasti, dobro je podsjetiti se na nekoliko činjenica. Osoba koja dijeli priču s nama da je dobila otkaz, ili ju je ostavio partner, ili bilo što treće veliko ili malo u većini slučajeva ne traži savjet. Traži osobu s kojom će popričati, osobu koja će je vidjeti, doživjeti i razumjeti. U većini slučajeva osoba zna što treba napraviti tako da gospodina “Sad ću ti to Ja riješiti” i “Ja znam kako” slobodno možemo poslati na godišnji odmor. Dijeleći savjete u biti ne vjerujemo da je osoba sposobna riješiti situaciju u kojoj se nalazi. Istovremeno se stavljamo u poziciju nadmoći i imamo suludu ideju da je naše rješenje bolje. I ne samo to, nego je i jedino ispravno. Vlastite psihološke potrebe možemo zadovoljiti i na zdraviji način.
Još malo materijala za razmišljanje: Pridržavamo li se uopće savjeta koje dijelimo? Radi li taj savjet i u kojoj mjeri dobro i nama samima?

ć 

Leave a Comment