A što ako je raj ovdje i sada?? Reviewed by admin on .   Anita Moorjani . Prolazeći iskustvo s ruba smrti osjetila sam se povezanom s cijelim svemirom i  u sebi sa svime što on sadržava; i to izgleda kao da je kozmo   Anita Moorjani . Prolazeći iskustvo s ruba smrti osjetila sam se povezanom s cijelim svemirom i  u sebi sa svime što on sadržava; i to izgleda kao da je kozmo Rating: 0

A što ako je raj ovdje i sada??

 raj
Anita Moorjani

.

Prolazeći iskustvo s ruba smrti osjetila sam se povezanom s cijelim svemirom i  u sebi sa svime što on sadržava; i to izgleda kao da je kozmos živ, dinamičan i svjestan. Primjetila sam da svaka misao, emocija ili akcija koju sam proizvela kroz fizičko tijelo utječe na cjelinu. U stvari, u tom carstvu Jednote, činilo se kao da je cijeli svemir moj produžetak. Ta spoznaja je, naravno, dramatično promijenila način na koji sam gledala na stvari. Mi svi zajedno stvaramo ovaj svijet i naše živote unutar njega kroz naše emocije, misli i akcije.

.

 

Jezik nije adekvatan alat za izražavanje nečega što se ne može razaznati kroz naših pet fizičkih osjetila, tako da je izazov naći prave riječi kojima bih opisala ono što se dogodilo i što sam shvatila tijekom tog iskustva.
Međutim, ja ću dati sve od sebe kako bih podijelila što je moguće jasnije što sam osjetila u tom svijetu, kako se krećemo kroz njega, i zašto utječe kao promjena na bolje.
Prvo, važno je shvatiti da moje iskustvo bliske smrti nije bilo ni približno slično drugim događajima koje sam iskusila. Nije imalo jasan početak niti kraj. Činilo se kao otvoren vrata koja se nikada ne zatvaraju. Upućivalo me je na progresivno, dublje razumijevanje i beskonačne nove mogućnosti.

.

Budući da su riječi siromašan alat za opisati tu vrstu fenomena, ono što pišem ovdje je više mješavina emocija. Čak i nakon što podijelim ovo, moje razumijevanje će nastaviti rasti i širiti se. Riječi uzete predoslovno ili konačno kao krajnja istina mogu nas zadržati u stagnaciji i zaglaviti u staroj ideologiji. Sada znam da sve što je potrebno već sadržano u meni i potpuno mi je dostupno ako si dopustim da se otvorim onome što osjećam da je istina za mene. A isto vrijedi i za vas.

.

Prije mog iskustva bliske smrti, vjerojatno zbog moje kulture, mislila sam da je svrha života postići nirvanu –  završiti ciklus reinkarnacija u težnji da se nikada ne vratiš u fizički oblik. Iako sam odrasla potpuno uronjena u zapadnu kulturu, nastojala bih završiti na nebu. To je zapravo prilično čest cilj, bez obzira na kulturu – živjeti na takav način da se osigura savršen život poslije smrti.
No, nakon mog iskustava, osjećam drugačije. Iako znam da ću nastaviti živjeti izvan tog obrasca, iako se više ne bojim fizičke smrt, izgubila sam želju za time da se nađem bilo gdje osim u ovdje i sada. Zanimljivo, sada više temeljim i fokusiram se na viđenje savršenstva života u ovom trenutku, umjesto da se fokusiran na drugu dimenziju.

.

To je prije svega zato što pojam reinkarnacije u konvencionalnom obliku progresije života, jurenje iz jednoga u drugi život, nije podržan u iskustvu koje sam imala u susretu sa smrću. Shvatila sam da se vrijeme ne kreće linearno, osim kad primjenimo filter naših fizičkih tijela i umova. Nakon što više nismo ograničeni našim zemaljskim osjetilima, svaki trenutak postoji istodobno. Sada mislim da je pojam reinkarnacije zapravo samo interpretacija, način na koji um približavamo smisao da se sve stvari događaju odjednom.

 

Mi razmišljamo u smislu nakon smrti, ali u onome što sam iskusila, to je osjećaj kao da vrijeme naprosto jest, mi se krećemo kroz njega. To znači, ne samo da sve točke vremena postoje istovremeno, već i da u drugoj dimenziji, možemo ići brže, sporije, pa čak i unatrag i postrance. U fizičkom obliku, međutim, naši nas osjetilni organi ograničavaju. Naše oči primaju ono što vide u ovom trenutku; naše uši čuju na isti način.Um može postojati samo u jednom trenutku, a strune svih trenutaka zajedno pretvara u linearno gibanje. No, kada smo izvan našeg tijela, možemo prijeći sve vrijeme i prostor sa sviješću – a bez vida, sluha, dodira, okusa imirisa. Mi smo čista svijest.

.

To sam doživjela u stanju umiranja. Bila sam svjesna dolaska mog brata i razgovora liječnika koji su se odvijali ispred moje sobe i niz hodnik. Shvatila sam mnoge aspekte mog budućeg života, ukoliko ga nastavim živjeti, kao i ono što će se dogoditi ako se ne vratim. To mi je pokazalo da vrijeme, prostor i čvrste materije ne postoje na način kako ih obično doživljavamo. Tijekom bivanja u tom iskustvu osjetila sam da se mogu usredotočiti na bilo koju točku u vremenu kojoj mi je potrebno pristupiti.

.

Zbog toga, ja vjerujem da kad ljudi imaju uvid u regresiju, ono što su prethodno tumačili kao “prošle živote”, oni zapravo ulaze u paralelne ili istovremene egzistencije, jer sve vrijeme postoji odjednom. I zato jer smo svi povezani, moguće je postići stanje svijesti u kojem naznake tuđih stvarnosti sliju u sadašnji trenutak, i ulaze u našu svijest kao da su sjećanja.
Moja nova perspektiva zainteresirala me je za naš fokus i svrhu, što ako reinkarnacija i vrijeme ne postoje na način na koji su mnogi od nas odgajani da vjeruju. Što ako su svi naši ciljevi krivo postavljeni? Što ako su raj ili nirvana zapravo ovdje u fizičkom obliku, a uopće ne postoje u zagrobnom životu?

.

– Anita Moorjani
Prevela: Sanja Klaić

ć 

Leave a Comment