Učenje o ljubavi za druge, počinje učenjem bezuvjetnog voljenja sebe Reviewed by Admin on . Učenje o ljubavi za druge, započinje učenjem bezuvjetnog voljenja sebe samog. Najvažnije što sam naučila jest, da sve dok se ne zavolim, ništa drugo neće funkci Učenje o ljubavi za druge, započinje učenjem bezuvjetnog voljenja sebe samog. Najvažnije što sam naučila jest, da sve dok se ne zavolim, ništa drugo neće funkci Rating: 0
You Are Here: Home » Eventi » Anita Moorjani » Učenje o ljubavi za druge, počinje učenjem bezuvjetnog voljenja sebe

Učenje o ljubavi za druge, počinje učenjem bezuvjetnog voljenja sebe

bezuvjetna ljubav

Učenje o ljubavi za druge, započinje učenjem bezuvjetnog voljenja sebe samog.

Najvažnije što sam naučila jest, da sve dok se ne zavolim, ništa drugo neće funkcionirati u mom životu u potpunosti. Dubina, svrhovitost i radost koje iskušavam u životu u upravnom je srazmjeru s time koliko se volim. Količina ljubavi, ljubaznosti, strpljenja koje imam za druge, jednako tako u istom su odnosu prema tome koliku količinu ljubavi imam za sebe, jer mi ne možemo drugima dati ono što ni sami nemamo. Ne iznenađuje onda da i količina ljubavi, poštovanja, podrške i suosjećanja koju ja primam od drugih upravo o tome ovisi, da je u direktnoj proporciji s ljubavlju koju imam za sebe.

Mnogi od nas odgajani su tako da ljubimo bližnjeg svog kao same sebe. Ali što ako mi tu ljubav nemamo? Što ako smo svoj najgori neprijatelj, naš najokrutniji kritičar?

 

Učenje o ljubavi za druge, započinje učenjem bezuvjetnog voljenja sebe samog. Čini se kao dobro čuvana tajna koja nije do mene doprla u vrijeme odrastanja. Upravo suprotno, učili su me odmalena, da se stavim na zadnje mjesto i rečeno mi je da je sebično staviti se na prvo mjesto. Od sebe sam davala i davala svima, bez nastojanja da ispunim svoje potrebe, što je rezultiralo iscrpljenošću i odrazilo se na moje zdravlje.

Vjerovala sam da još moram raditi na sebi, jer takva kakva jesam, nisam dovoljno dobra. Radila sam na tome da postanem bolja, ljubaznija, produhovljena. I stalno sam se osuđivala, jer nisam zapažala napredak.

I uslijed svega, obolila sam od raka. Ne samo da sam oboljela, bila sam na samom rubu smrti. Moja bolest pokazala se kao najveći dar kojeg sam dobila. Blizinom umiranju, naučila sam kako treba živjeti. Rak me je naučio važnosti bezuvjetne ljubavi spram sebe i spram moje vrijednosti kao savršenog bića univerzuma, vrijednog i zaslužnog ljubavi, bez da se dokazujem, bez toga da se popravljam ili mijenjam na bilo koji način. Postala sam svjesna svojeg prava na izražavanje moje jedinstvenosti bez bojazni od odbacivanja. Sada razumijem i da nema potrebe za radom na produhovljenju. Biti produhovljenim u našoj je esenciji, razumijevali mi to ili ne. Duh je naša prava priroda, stoga mi ne možemo biti ne produhovljeni. Biti autentičnim i biti duhovnim, jedna je te ista stvar.

 

Prevela: Sanja Klaić

 

Leave a Comment