Iskustvo bliske smrti – kratka kronologija Reviewed by Admin on . "Strah... odjednom se uvukao u naše živote, kao da ga tu nije nikada bilo" - Danny Moorjani. Spontana iscjeljenja nakon iskustva bliske smrti su vrlo zanimljiv "Strah... odjednom se uvukao u naše živote, kao da ga tu nije nikada bilo" - Danny Moorjani. Spontana iscjeljenja nakon iskustva bliske smrti su vrlo zanimljiv Rating: 0
You Are Here: Home » Eventi » Anita Moorjani » Iskustvo bliske smrti – kratka kronologija

Iskustvo bliske smrti – kratka kronologija

NDE

“Strah… odjednom se uvukao u naše živote, kao da ga tu nije nikada bilo” – Danny Moorjani.

Spontana iscjeljenja nakon iskustva bliske smrti su vrlo zanimljiv fenomen. Praktički, imamo osobe energetski potpuno iscrpljene, gotovo mrtve leže na posteljama, više nemaju nikakve šanse za preživljavanjem, a opet, eto ih šetaju po svijetu prepričavaju svoje divne priče. Pa kako je to moguće?
Temelj svega je energija. Ona drži univerzum na okupu, čini ga živim, pogoni ga, daje mu funkcionalnost, dapače, ona jest univerzum! Dakle, smisao našeg življenja je energija, sve što radimo njen je angažman. Um kaže da moramo imati što više goriva kako bismo preživjeli. Pa onda postajemo predatori, žudimo za energijom, borimo se za nju i ginemo. Sve smo identificirali s njom, počevši od novca, pa do posjedovanja svih drugih materijalnih dobara – to nam je postala mjerna jedinica za uspješnost.


Pa kako onda energetsko siromaštvo može odjednom postati obilje, čudesno iscjeljenje i otkrivenje bezuvjetne Ljubavi kao konačne stvarnosti, blagostanja i apsolutnog mira? Kako može jedan vrlo kratak pogled u “ono tamo” donijeti toliku inspiraciju za mnoštvo knjiga, seminara, govora? Odjednom je tu ogromno strpljenje, ustrajnost, snažna motivacija za pojasniti nama, što po barici svijesti skakućemo, kako more izgleda! Zapravo, taj maleni, kratak pogled čini se veći i od života samog!

Ali, kako u snu znamo da ne možemo umrijeti? Kažu da su snovi tek kaotične slike, trkeljanje uma iz sjećanja. Ali u sjećanju je najveći strah! Tamo počiva monstrum koji se užasava nestajanja, energetske rasutosti po beskraju univerzuma… Pa kako se onda ne bojimo umrijeti u snu?
Baš noćas sam sanjao da se nalazim u avionu koji pada! “Znao” sam da je udarac neizbježan, sjedio sam tu i promatrao svoju nemoć da bilo što učinim. Onda sam sklopio oči i čekao udarac. Bio sam savršeno, besprijekorno miran. Čak sam odlučio i istražiti, što je to, kako to izgleda…umrijeti. Bio sam vrlo znatiželjan.
Naravno, nije bilo udarca. Promijenio sam san, avion je mirno sletio. Da li sam ga ja promijenio? Tko ga je promijenio? Tko je promijenio Anitinu sudbinu, odlučio da baš ona ima ovo iskustvo kojeg je imala, da preživi sigurnu smrt, vrati se i potpuno iscijeli?
Da li je to Anita učinila? Da.
Da li je to neka viša sila učinila? Da.
Pa tko je onda to učinio? Da.

Nepovjerenje se najbolje razotkriva kroz strah. Ako ste u strahu – budite bez brige, povjerenje vam je na nuli (sa malim “n” :D). Kada više nemamo izbora, kad ne možemo ništa više učiniti, pa čak i uz najveći strah na svijetu – nešto drugo preuzme inicijativu, htjeli mi to ili ne. Preuzima ono inicijativu i inače, ali mi ne damo, želimo upravljati nad svime, imati 100% kontrolu.
Um obožava ove priče kao što je Anitina. Iako on voli sve kontrolirati, isti taj um voli i svoj strah od smrti. On je nasuprotna sila koja ga tobože sputava, daje mu opravdanje da ne djeluje. Konačno, tješi se nekom sićušnom nadom da ipak on – um – možda i ne kontrolira baš sve! Možda ima neka rupica u njegovom napuhanom balonu kojim “ja, ja, pa ja” odjekuje? Možda se provuče kroz tu rupicu i preživi?

Smrt je poput Ljubavi. Ona je stalnost, uvijek prisutna, sasvim pouzdana, a opet ne vjerujemo baš u nju. Mislimo da je ona negdje drugdje, nije kod nas. U smrt se ne možeš zaljubiti, baš kao što se ne možeš zaljubiti ni u Ljubav. Pa opet, Čista bezuvjetna Ljubav je sasvim sigurna smrt, u to nema sumnje! U njoj nestajemo kao što vjetar nestaje u zraku, kapljica u moru, svjetlo u toplini. Da li se vjetar plaši zraka? Kapljica mora?
Energija je jaaako slojevita svijest. Ako odustanem od interpretacije Ljubavi, to je kao da raslojavam svu tu svijest i preuzimam svu njenu veličinu u Sebe. Ako to učinim, nemoguće je ostati bez ničega! Jer ničega nisam ni imao. Zapravo, Nula koja je ništa, je toliko beskrajno velika da zauzima svaki atom, molekulu, galaktičke skupine, maglice, sve nezamislivo i nedokučivo. Umrijeti i nestati u svemu tome je paradoks što ga um strahom plete, pa isukanim mačem po svijetu hoda, traži svoje.

Sve znamo, sve je jasno, a opet karcinom je nestao! Pa gdje je nestao?

“Čim sam spoznala svoju istinsku prirodu, znala sam da ću biti iscjeljena” – Anita Moorjani.

– Neno Lubich

Anita Moorjani u Zagrebu

.

.

 //

//

Leave a Comment