Život nije scenarij, ali… Reviewed by Admin on . Sljedeće godine neću pušiti. Trčat ću. Javljat ću se starim prijateljima. Novogodišnje odluke i planovi. Imaju li smisla? Kako s riječi preći na djela? O tome z Sljedeće godine neću pušiti. Trčat ću. Javljat ću se starim prijateljima. Novogodišnje odluke i planovi. Imaju li smisla? Kako s riječi preći na djela? O tome z Rating: 0

Život nije scenarij, ali…

hhh

Sljedeće godine neću pušiti. Trčat ću. Javljat ću se starim prijateljima. Novogodišnje odluke i planovi. Imaju li smisla? Kako s riječi preći na djela? O tome za DW govori Cordula Nussbaum, stručnjak za planiranje vremena.

DW: Već nekoliko godina pitate ljude da otkriju svoje planove za novu godinu. Ima li promjena u tome što ljudi žele?

Cordula Nussbaum: Niz godina je ljudima bilo važno pravljenje karijere – brzo, više, dalje. Sada primjećujem jasno promišljanje. Druge vrijednosti su u prvom planu. U njih spadaju odnosi prema drugim ljudima ili traženje posla koji pričinjava i zadovoljstvo. Na seminarima primjećujem da sve više ljudi kaže: bolje manja zarada, a više vremena za mene, moje prijatelje i smislene aktivnosti.

DW: Ima li razlike u tome ako plan formuliramo s „obavezno moram“ ili „htio bih“?

CN: Apsolutno. Za mene je najvažnije pitanje: Zašto? Uzmimo kao primer klasik, želim prestati pušiti. Kada ja pitam zašto, onda mnogi kažu „zato što me to već duže vrijeme nervira i zašto što želim da se to zaustavi“. Ali to nije moćno „zašto“. Moćno „zašto“ bi na primjer bilo, imam djecu i sin mi kaže: „Tata smrdiš na dim, neću se više s tobom maziti.“ Kod klasičnih planova za novu godinu ti odlučujući razlozi nedostaju. Kada netko ne može objasniti svoje sportske planove, onda je to – kako ga ja zovem – „alibi cilj“ koji ne vodi do stvarne promjene.

DW: Na koji način se ostvaruju ciljevi koje prati moćno „zašto“?

CN: Slijedeći korak poslije pitanja „zašto“ je: Što mogu učiniti da se barem malo približim cilju i budem pragmatičan? U slučaju da su mi namjere u vezi sa sportom ozbiljne, mogu najprije postaviti male ciljeve, da od sada više ne idem liftom, već da koristim stepenice. To su stvari koje lako mogu da se primjene u svakodnevici. Uvijek savjetujem da se ne postavljaju tako veliki ciljevi kao što je trčanje tri puta sedmično. To je često teško izvesti u svakodnevici. Ukoliko se netko želi upisati u fitnes-centar i ozbiljno se baviti sportom, najprije bi trebalo da razmisli kada će i koliko imati vremena za to.

Cordula Nussbaum

DW: Kao trener držite seminare na kojima s ljudima razrađujete put za realizaciju njihovih ciljeva i želja. Trebaju li nam danas konzultanti za svaku stvar? Posao trenera doživljava pravi procvat.

CN: Da, to je točno. Tržište je preplavljeno i ljudima koji nemaju odgovarajuće obrazovanje. Ali dobar trener može pomoći da stvari brzo vidimo jasnije. Ja kao trener neprestano promatram i postavljam ciljano pitanja. Nedavno je jedna osoba htjela preuzeti firmu od roditelja i primjetila sam da joj to uopšće ne leži. To je bio strani cilj, koji su više roditelji priželjkivali.

DW: Zašto se sve više okrećemo trenerima?

CN: Mislim da danas mnogi uzimaju trenera jer je to postala moda. Ranije je čovjek možda radije odlazio kod dobrog prijatelja. Ali trener je podrška na profesionalnom nivou. Ljudima često nedostaju smjernice u tom moru mogućnosti. Nekada je društvena integracija bila snažnija. Netko je možda bio u crkvenoj zajednici i time imao jasno definiran pravac. Danas je sve drugačije i čovjek se može izgubiti u tom moru mogućnosti. Zato ima smisla raditi s profesionalcem kako bi se ponovo pronašao osobni put.

DW: Traženje smjernica, ciljevi i ostvarivanje snova,  je li to potraga za vječnom srećom?

CN: Glavni razlog zašto nešto radimo je da bismo bili sretni. Put do sreće je za svakog čovjeka drugačiji. I tu dolazimo na početak našeg razgovora: glavno pitanje je „zašto“. Što te u tome što želiš da radiš u stvari čini sretnim? Tako se približavamo stvarnim ciljevima koje onda možemo u potpunosti provesti.

DW: Vaša nova knjiga izlazi u ožujku 2015. godine i zove se „Ipak ide“. Najavljujući knjigu ste rekli: „Uzbudljiv, sretan život ne može se planirati“. Dakle, ipak treba odstupiti od planova?

CN: Ne! Ali ono što mislim je to da ne mogu točno da kažem što ću raditi za godinu dana ili za tri godine. U izvjesnom smislu je danas postalo uobičajeno da se mora stremiti ciljevima, ali naš život nije scenarij ili slagalica. Planovi u smislu „za što gorim, što mi je važno?“, oni nas vode naprijed. Ali na tom putu čovjek mora biti otvoren za nove šanse i mogućnosti koje se nude i da vidi kuda ga one vode. Ako marširam pravim putem i ako se nalazim u pravom oceanu, onda je potpuno svejedno na kom otoku ću zastati, sve dok je koridor ispravan. Dobri planovi su nam potrebni da bismo uopće mogli marširati.

*Cordula Nussbaum, 1969, radi kao trener u Munchenu i stručnjak je za uspješno planiranje vremena. Od Fondacije za testiranje proizvoda (Warentest) njeni savjeti za planiranje vremena ocjenjeni su najvišom ocjenom. Uvijek na kraju godine putem interneta poziva svoje klijente i sudionike seminara da otkriju svoje nove planove. U novoj knjizi „Ipak ide“, koja će biti objavljena u ožujku 2015. godine, otkriva neke savjete i strategije, kako je moguće snove, ciljeve i lude ideje realizirati.

http://www.dw.de/

 //

//

 

Leave a Comment

%d bloggers like this: