Jedini pravi razlog zašto se “tamo negdje” bolje živi Reviewed by Admin on . Imao sam životnu sreću da mogu iz vlastitog iskustva uspoređivati gospodarski uspješne zemlje s onima kojima slabije ide. Recimo, Dansku i Hrvatsku. Švicarsku i Imao sam životnu sreću da mogu iz vlastitog iskustva uspoređivati gospodarski uspješne zemlje s onima kojima slabije ide. Recimo, Dansku i Hrvatsku. Švicarsku i Rating: 0

Jedini pravi razlog zašto se “tamo negdje” bolje živi

students

Imao sam životnu sreću da mogu iz vlastitog iskustva uspoređivati gospodarski uspješne zemlje s onima kojima slabije ide.

Recimo, Dansku i Hrvatsku. Švicarsku i Hrvatsku. Norvešku i Hrvatsku. Premda su navedene zemlje, mjereno BDP – om po stanovniku, otprilike četiri puta bogatije od nas, ne postoji nijedan pojedinačni ekonomski i socijalni parametar koji im daje tu četverostruku prednost.

Niti su im četiri puta veće bruto plaće. Niti im je zdravstvo četiri puta bolje. Nemaju ni četiri puta više fakultetski obrazovanih. Nemaju (to pogotovo!) ni četverostruko veće vlasništvo nekretnina. Nemaju četiri automobila na našeg jednoga. Ne znaju njihovi učenici i studenti četiri puta više od naših. Ne idu im djeca na četiri puta skuplja maturalna putovanja. Njihov jedan ne jede i ne pije koliko naših četvero, vjenčanja im nisu u prosjeku četiri puta skuplja, nemaju ni četiri mobitela na jedan naš.


I onda sam se pitao nije li ova klasična gospodarsko-socijalna statistika nešto propustila, postoji li makar jedan segment u kojemu bi spomenute zemlje bile 5, 10, ili čak 20 puta drukčije i uspješnije od Hrvatske? Ima jedan! U ekonomskoj znanosti nije istaknut kao relevantan, ali baš me briga, ja mislim da je važan, prevažan. To je osamostaljivanje djece i mladeži, uključivanje u proces rada, stjecanje radnih navika i, nadasve, odlazak iz roditeljskog doma. Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Tu je statistika neumoljiva! Ravno 40 puta više (!) punoljetnih Hrvata mlađih od 30 godina živi kod tatice i mamice nego u Danskoj! Ne četiri nego četrdeset puta više!

Uzalud će mi netko objašnjavati kako mlad čovjek ‘ondje, u bogatom svijetu’ može sebi unajmiti stan i plaćati ‘sve ostalo’ od svoje plaće. A kod nas je to, navodno, nemoguće. ‘Dijete’, po našemu, ne bi trebalo odlaziti iz kuće dok mu roditelji ne osiguraju vlasništvo stana ili bar veći dio. Naša se logika pita zašto bi ‘dijete’ (29-godišnji konj s fakultetskom diplomom) živjelo nižim standardom nego u roditeljskom domu? A u tome i jest glavni gvint! I mladim Dancima osjetno padne standard kada počnu plaćati podstanarstvo, kupovati namirnice i prati vlastito rublje. Ali, za nekoliko godina, oni dostignu a ubrzo i preteknu razinu blagostanja koju su imali kod mame i tate. U međuvremenu, pritisak borbe za napredak stvara im novi krug prijatelja u sličnoj situaciji, zajedno otkrivaju posve nepoznate mogućnosti, počinju realno cijeniti teško zarađeni novac, brzo postaju zreli i odgovorni članovi društva.

Znam da će reakcije mnogih na ovu kolumnu biti negativne u stilu – ‘kod nas to nije moguće’, ‘zato su njihova djeca narkomani’ ‘lako je Miliću govoriti’, itd. Nisam neosjetljiv na kritike, priznajem i da mi je stalo dopasti se ljudima, ali ovoga puta – baš me briga! Jer znam da sam u pravu. Priče o uspjehu ne pišu oni koji su spavali kod roditelja do 35.-te godine.

– Goran Milić

 

Comments (8)

  • Vesna

    Bravo! Komentar nije ni potreban. Ne mislim da je “lako govoriti” Lako je ne napraviti nista i bojati se da djecu pustimo “prijeci ulicu” zato sto je sabracaj opasan. Djeca su jaca nego sto mislimo – nas strah ih sputava, ili nasa okolina “sto ce svijet reci”.

    Reply
  • Marijana

    Postovani Gorane ovo je fantasticno sto Ste napisali! Sve je 100% tocno.Bas Ste napisali realnost kako se zivi u Skandinaviji,jer i sama zivim ovdje.
    Na zalost mnogi ljudi u Hrvatskoj zive u zabludama da se “NEGDJE DRUGDJE” zivi savrseno bez ikakvih problema i sve je tako jednostavno.Na zalost svi mi bilo gdje da zivimo susrecemo razlicite probleme(netko manje netko vece).Jako puno ovisi i o nama samima koliko smo zadovoljni onim sto imamoi sto zelimo u zivotu…..mislim da je i to jedan veliki razlog…..

    Ovdje vecina ljudi ima velike kredite za stanovanje, ali negdje moramo zivjet.Placamo velike poreze,ali zato imamo svi svoja prava kada nam je potrebno.Djeca ne ocekuju pomoc od roditelja,(jer su tako odrasli jos od vrtica),a isto tako su zahvalni kada im roditelji dobrovoljno pomognu.

    Lp Marijana

    Reply
  • Andjela

    Evo ja zivim u Francuskoj. Slazem se sa tom razmazenoscu omladine naroda sa nasih prostora (ja sam iz CG). Ali zivjela sam u inostranstvu 2 godine, pa dosla u CG na godinu dana pa sad opet u FR. Za tu godinu u CG nijesam htjela da zivim sa roditeljima, nego sam iznajmila stan sa drugom da budu manji troskovi. I radila kao profesor u skoli za 400EUR, i nije se moglo! Morala sam da trosim svoju ustedjevinu, i to poprilicno. Tuzno jeste, ima kod nas omladine koja bi mogla priustiti da se osamostali ali to ne radi. Ali opet ako 85% ili vise ne moze to sebi priustiti nikako, nema okoline da te pritisne. Svak misli pa evo skoro svi iz mog drustva jos zive sa svojima pa sto moram ja da trosim sad bez potrebe. I jos jedan strasno bitan faktor je sigurnost!
    Danci, Norvezani, Francuzi znaju da iako nemaju mnogo novca vazda mogu naci neki posao. Iako ne nadju odmah, socijalni sistem je takav da dobijaju toliko da mogu da zadovolje minimalne potrebe. A onda nece se desiti da neko nema posao 2 godine. Kod nas je toliko visokoobrazovanih koji jednostavno ne mogu da se zaposle. Znam recimo sigurno kakvo stanje u zdravstvu i koliko mladih doktora ceka zaposlenje. Ono dje smo mi svakako lijeni to su, sto ja zovem “studentski poslovi”. Ono da se radi u polju, u kaficu, i tome slicno. To malo ko od omladine hoce da proba. Ali opet, nemamo ni studenste organizacije da organizuju part-time poslove za studente.. I slicno.
    Ima dosta lijenjosti… Tu se slazem potpuno. Ali znam da je osamostaljenje danas omladini u CG skoro nemoguce. Cak i neki mladi koji tek pocinju da rade i cije su plate i manje od 400eur opet zavise od svojih. I tako..

    Reply
  • marko

    Genijalno, brilijantna analiza, to je to!
    Mada sam ja mislio da je taj problem u vaspitanju tipican za Srbiju, tj Beograd, ali vrlo ocigledno postoji i u Hrvatskoj.
    Bilo bi interesantno dalje istraziti na kom je tacno podrucju izrazeno takvo kasno osamostaljivanje mladih, da li je siromastvo glavni uzrok, ili kulturni obrasci itd..
    Ne pise nista o autoru, tj da li je to slavnii voditelj Goran Milic ili neko manje poznat, sociolog?

    Reply
  • BM

    Andjela ” A onda nece se desiti da neko nema posao 2 godine” desi se to ali vecina ljudi koji i pored socijalnog nece da sedu kuci pa rade i poslove za koje su prekvalifikovani. Sto je vece obrazovanje manje se ceka na posao ali cesto moras da se selis gde je posao.

    Reply
  • Jovana

    Za to su umnogome krivi roditelji. Svoju decu čuvaju od svih životnih izazova. I u Srbiji i u Hrvatskoj ima posla samo ko hoće raditi. Sama sam primer osobe koja je ostala bez posla. Raila sam što sam stigla jer sam morala hraniti decu. Ali su i deca morala raditi. I dobro učiti. Nije bilo privatnih časova i sličnih gluposti. Omah su po završetku škole(fakulteta) našli posao. Ne baš onaj za koji su se školovali ali posao… I za to dobili platu… Ne Bog zna koliku ali platu… E u tom grmu leži zec. Da roditelji svoju decu uče od malena da rade i da budu samostalni ne bi bio problem da se oni sa 20-25 osamostale… Ovako ni posla ni plate, ni samostalnosti, ni snaje, ni zeta ni u nučadi… I polako nas nestaje. Skrenuh sa teme ali sve je u krugu.

    Reply
  • Morana

    Evo ja sam mlada osoba! Podijeliti cu svoje misljenje sa vama. Moja generacija (takozvana Generacija y) je sklona tome da “cuci” kod kuce dok ne naidu idealni uvjeti. Mi smatramo da zasluzujemo najbolje (razmazeni smo). Zasto? Baby boomeri su nas previse tetosili. Sa 25 godina mi je to doslo iz guze u glavu. Priznajem. Od 25 se zato trudim da postignem samostalnost i neovisnost, ali mozda vas nece iznenaditi ako kazem da nisam kompletno neovisna sa 28 godina. Primanja koja dobivam temeljem posla u produkciji filma iznose 3000 kuna i nisu dovoljna za postizanje potpune neovisnosti. Iz tog razloga sada pokusavam naci posao koji ce mi pruziti zadovoljstvo boravka daleko od roditeljskog doma. Iz moje perspektive osim hedonizma Generacije y problem je i hrvatsko drustvo. Vise nije dovoljan jedan fakultet nego ih trebam imati pet, a istovremeno ti uvjeti ne vrijede za odredene individue. Intelektualni snobizam u Hrvata ide paralelno sa njihovim dubokim kompleksima. Ako ste u ovom trenutku pomislili da nemam faks…tome nije tako. Imam fakultet, aktivna sam u stjecanju novih znanja i vjestina i ono najbitnije – prilagodljiva. I pomalo me frustrira kada na odredenim radnim mjestima vidim ljude bez potrebnih kompetencija. A jos vise me nerviraju ljudi koji misle da je potpuno u redu raditi za kikiriki (primjerice 15 kuna po satu) i koji su ljubomorni na ljude slicnog ili istog zanimanja koji zaraduju vise nego oni. To bi ih trebalo inspirirati da sebi osiguraju bolje radne uvjete, a ne ih uciniti zavidnima. Pravi razlog zasto se negdje tamo bolje zivi nisu iskljucivo negativne osobine Generacije y. Problem je visedimenzionalan. Gospodina Milica izuzetno cijenim, u njegovom tekstu ima istine…medutim postoji vise istina, a ne jedna istina.

    Reply
  • vaste

    Ne znam ni sam ali malo vredi pozabaviti se i drugim stvarima ! Znam da je devojka od moga druga došla iz Australije po druga da srede papire i da ga vodim tamo iz Zrenjanina i rekla je kada je u Srbiji retko se i smeje tamo je stalno nasmejana ! Da tamo koliko god imaš dece država daje puno za njih za njihov razvoj ! kad god dodje ovde sve je gore iz godine u godinu ! Činjenica je jedna kada je vreme teško čovek nastoji da se okuplja poput plemena u grupama što se dešava kod nas na Balkanu ! Podržavam ovaj tekst do nekih stvari poput razmaženosti i da netreba samo kukati ! u potpunosti ! ali dalje nemože da se priča da se uporedjuje Hrvatska sa Danskom i slično! zemlja koja ima ekonomsku moć da namesti kompletan socijalni jak program za svakoga onda se u tekstu opisuje da Hrvatska skoro bolje živi uporedjujući neke parametre ko tipa ko bolje jede i ostale smejurije koje sam slušao i u detinjstvu da švabo nejede ko mi Balkanci maltene i nemaju šta da jedu ! što je van svake pameti i više nego smešno !? A ne opisuju to da ko ode i od 40 godina iz roditeljskih jaslica preko nema želju da se vrati ?! nek mi obljasne te fenomene !? Znam gomilu koji su od 20-te godine sami rmbali na sve strane moji drugari i dan danas pa su tu gde su još su neki postali narkomani bez roditeljskog pokrova ! Ne možemo sve kriviti i stalno kukati ali nemože se ni gutati ovi tekstovi gde smo preskočili hiljadu faktora zadnjih 20 godina i parametra i odmah se baciti na finalni proizvod dece i života ! Šta da vam kažem kada se moj komšija probudio prvi put u pedesetoj godini života ali bukvalno ako nema i kojju godinu više ! dan danas nema kuću ima 5 deca pomalo lenj i onda ode u pedesetoj godini da radi u preko veze Rusiji dobije oko 2000 evra za mesec dana platu i nema želju da se vraća i pored ekstremnih uslova kada je osetio paru ! grabi svaku priliku da ode tamo na nekoliko meseci i zaradi ,stvorio u svojoj pedesetoj godini više nego u najboljim godinama života ?! Shvatam potrebu ljudi da kritikuju iz dobra da probude druge i da se konačno negde krene ali ovaj tekst je samo hiljaditi delić razloga nekog našeg nesupeha !!!Sve najbolje !

    Reply

Leave a Comment

%d bloggers like this: