Sindrom “spiritualac”

Nekoliko puta sam u nekim razgovorima ili tekstovima spomenuo riječ “spiritualac” kao karakteristiku današnjih tragatelja za “smislom” i “besmislom” na duhovnoj sceni. I nemalo puta su me ispitivali što to znači, na što se odnosi i to najčešće upravo ti ljudi koji imaju taj sindrom. Kažem “sindrom” jer je to riječ koja ukazuje na bolest koja već postoji u sistemu ili koja ima tendenciju da se pojavi. No, kao i svaka riječ u Ezoteričnom i ova riječ je teška za pojašnjavanje u nekoj definiciji. Ali volim teške stvari jer omogućuju jaču kristalizaciju i konkretizaciju dijelova Uma koji su potrebni na Putu jer bez njih nema ni jasnoće ni težnje koja fokusira cilj i na njega ispaljuje zategnutu strijelu.

Izraz “spiritualac” u jeziku označava izgubljenog čovjeka koji je promašio suštinu i sebe i Puta. Koji se zapetljao u snove o buđenju, kundalinii shaktii, idejama koje dolaze s istoka i koje on ne razumije već ih tumači shodno svom intelektualnom shvaćanju i ograničenom svjesnom kapacitetu. Takav čovjek kiti svoju osobnost svim onim što mu odgovara i što prihvaća kao samo-potvrdu svoje okoštalosti i nemoći da se mijenja. On ili ona na sebe lijepi niz ideja, pravila, citata koje ne razumije ali mu se sviđaju i obično ukazuju na neuravnotežen emocionalni centar, sentimentalne vrijednosti, projekcije, bježanje od stvarnosti. S tim skriva svoju unutarnju nezrelost koja se na sve načine dokazuje i pokazuje u okolnom spiritualnom svijetu, ili svijetu njima sličnima. Karakteristika tih ljudi jest upravo u mehaničnom razvoju intelekta i emocionalnoj nesigurnosti kojom prilaze svijetu i samom sebi ali je skrivaju nizom mišljenja, imitacijom duhovnosti, pričama o jedinstvu s Bogom, idejama “ja sam Bog”, i slično. Takve osobine nisu za osuđivanje ali nisu ni za dopuštanje jer se “miješaju u sve baš kao Vegeta ili svekrva”. Kada nisu u pravu, kada im se to dokaže, proglašavaju vas filozofom, egoističnom osobom, istresajući sav bijes iz sebe koji nastaje neuspjehom i nemoći da nešto učine te odbrambenim stavom opravdanja ali i karakteristikom tvrdoglavosti koja ne želi uočiti izvor problema, a to su oni sami.

U većini slučajeva, nakon niza godina takvog stava, tome čovjeku nema pomoći jer njegova pogrešna okoštalost ne dopušta bilo kakvo mijenjanje, a osobnost je “pojela” sve aspekte Bića ili Svijesti i njima se nahranila uništavajući mogućnost promijene. Ukoliko nekim čudom takav čovjek dobije mogućnost promijene, tj. u njemu se javi želja i uvid da je pogrešan, rad sa njim je izuzetno bolan za njega i većina ne uspije proći put oslobađanja ili lomljenja okoštale osobnosti. Nekolicina uspije i često puta, kao u rijetkim slučajevima kao što je Milarepa, dostignu visoke razine samo-razumijevanja i spoznaje. Prosto, većina “duhovnjaka” nije STVARNA. Nemaju ništa stvarno u sebi, sve je imaginacija.

Život “spiritualne osobe” – a sama riječ govori o spiritualnoj osobnosti ne o stvarnoj promijeni – ograničen je na niz prenaglašenih iskustava, inzistiranje na duhovnim iskustvima kojima obiluje imaginarna duhovnost od bljeskova svijetlosti pa do zanosnih osjećaja ljubavi i jedinstva s univerzumom, na stalne rasprave s neistomišljenicima, ideju o tome da su sami svoju učitelji, mišljenja da samo oni znaju o čemu se radi i što je ispravno. Kao i religiozni čovjek ili tzv. “vjernik” koji vas straši paklom, đavolom, grijehom i spiritualac vas straši nizom imaginarnih vrijednosti koje odbacuje ili negira kada nije napadnut ili kada se nalazi u svom balonu samo-zaštite, poput ideja da ste egoistični, da imate spiritualni ego, da niste prosvijetljeni, da ste negativni, da guruirate i slično. S takvim čovjekom možete samo da podilazite ili glumite da ga razumijete i pazite da nešto od Znanja koje imate ne dospije do njega jer će biti izmijenjeno, iskorišteno na pogrešan način u skladu s pogrešnom osobnošću, dokazano i osporeno nekoliko puta prije no što si pripišu postignuće i počnu učiti druge pogrešnim idejama na koje, ukoliko im ukažete da ne razumiju, pobjesne i sav bijes istresaju na vas optužujući vas za svu nesreću svijeta i njihovog života.

Obično, veoma jaka karakteristika, “duhovnjaka” je i ideja o spašavanju svijeta. Ideja koja im održava vrijednost. Obično te ideje o spašavanju svijeta su nedostižne i potpadaju pod izraz Utopija. Oni spašavaju kitove u atlantskom oceanu iz svoje fotelje, brinu se o zaštiti okoliša na Južnom Polu, o globalnom zagrijavanju, puni su ideja o promijeni ali ne i praktične upotrebe istih. Žive u emocionalnom paklu života koji vode pravdajući to Karmom ili idejama istoka koje govore o Samskarama, Vasanama, Vritijima i tko zna kojom idejom koju ne poznaju ali im se sviđa i opravdava njihovu nemoć.

Oni prate trendove duhovnosti, postaju majstori za reiki, majstori iscjeljivanja, pokazujući vam potrebu njihova iscjeljenja, otvaraju čakre i podižu kundalinii, razmjenjuju energije ljubavi i samo-podrške usnulima kao i oni, okupljaju se na zajedničkim meditacijama za prestanak bombardiranja Gaze ili neke druge regije te se tim hvale ako nekim slučajem planete prekinu pritisak i oslobode dio zemlje u kojoj je prije toga bio nemir ili ratni sukob. Oni su zaslužni za zaustavljanje rata, bombardiranja, nemira, rušenje berlinskog zida, ali nisu zaslužni za početak istog. Za to je zaslužna podivljala imaginacija i vitalna kretanja koja traže potvrdu i svrhu koje inače nema u životu.
Ideje spiritualnosti koje oko nas postoje najčešće nemaju nikakvu stvarnu osnovu i cijela njihova svrha leži u Značenjima i Vrijednostima koje im daju ljudi unutar nje. Dublja pozadina Ideja nije poznata u spiritualnom svijetu baš kao ni u religioznom svijetu i zbog toga je moguća manipulacija i izvrtanje istih što vodi daljnjoj degradaciji Ideja i Učenja.

Ideje, Citati, Učenje nemaju nikakvu svrhu ukoliko ih preuzima podivljala osobnost, ili osobnost koja pokušava postati duhovna kako bi zatomila osjećaj nemoći, straha, dala smisao svojim projekcijama i nadanjima. Riječi unutar spiritualnosti se ne razumiju na pravi način i dobivaju izraze onih koji ih koriste i koji su u skladu s njihovim intelektualnim centrom i znanjem koje ima ili emocionalnim centrom i sentimentalnošću ali i negativnošću dijela u njemu koji je za to zadužen.
Ovdje uvjetno koristim izraz “emocionalni centar” jer to nije Emocionalni Centar, to je Vitalna kretnja prepoznata kao emocija. Razlika između njih je u tome što Emotivni Centar nema svakodnevne negativne emocije ali ni većinu pozitivnih, dok Vitalni centar koji često nazivamo Emotivni, u sebi sadrži oprečne emocije ili kretnje što je pravi naziv za “E-motion”. Emotivni Centar nema oprečne Emocije i pretežno Emocije u njemu su povezane sa višim osjećanjima, suosjećanjem, ljubavlju koja nije polaritet ili seksualna ljubav, ali u sebi može sadržavati i negativni aspekt kao npr. tuga, psihička bol, depresija i slično.
Anahata NIJE emocija kako često čujem kod spiritualaca kada ih pitam o emocijama. Anahata je čakra i samim tim simbol određenih stanja svijesti, ne emocija ili vitalnih kretnji. Izražavanje o unutarnjem stanju s nazivima čakri je čest slučaj kod spiritualaca. Korištenje izraza iz yoge, tantre ili neke druge istočne discipline ukazuje na potrebu samo-dokazivanja svog napretka, zadobivanje pažnje, potrebe koja nastaje iz inferiornosti i teži ka superiornosti, potrebe da se bude što kompliciraniji jer je jednostavnost dokaz nerazvijenosti što ukazuje na ubrzan rast i okoštavanje osobnosti koja se gradi na uspoređivanju, dokazivanju, “biti u pravu” s krivim temeljima, sebe-ljublju, borbi unutar spiritualnih klanova, tzv. znanju i moći te osjećaju prosvijetljenosti zbog nerazumljivog jezika i podivljale imaginacije.
Izrazi “astralno” ili “astralni” često puta ukazuju na nemoć da se iskristalizira jasnoća onog na što se ukazuje pa se koriste kovanice kao što je ova koje ukazuju na “tripovanje” ili “brijačinu” tj. na podivljalu imaginaciju i umišljanje. Taj izraz u zadnje vrijeme počeo je da zamjenjuje izraze “ego, egoizam, lažna duhovnost” i slično. Mogu reći da se oni međusobno razumiju i u tom razumijevanju postoji niz optuživanja jednih i drugih u želji da se iskaže svoja veličina.
Kada im se uzima tlo pod nogama budite spremni na niz samo-sažaljivih riječi i izraza, niz paćeničkih izraza ili izraza kojima pokazuju da su oni žrtve života i da su neshvaćeni od istog. Ako to ne prođe tada ide izravni napad i optuživanje u kojoj više oni ne postoje, već ih preuzima vitalna sila i upućuje napad na ono što ima tendenciju da uništi umišljanje koje imaju.

Stvarnost je mnogo gora od ove koju sam opisao. Ali taj dio malo ljudi može da razumije jer već u sebi uključuje poznavanje spiritualnog svijeta i svijeta uopćeno. Riječ je o preuzimanju tih ljudi od Sila koje vladaju ovom ravni te se nalaze u manjem razmjeru od kozmičkih u samom čovjeku. Sve Kozmičke Sile nalaze se u čovjeku ali je razmjer manji. Na taj način one kontroliraju čovjeka i njegovo izražavanje, manifestaciju. U stvarnom slučaju tu nema čovjeka, jer čovjek je Osviješćeno Biće, ili Svjesno Biće u pozadini tijela i uma. Te Sile se nalaze u čovjeku i djeluju kroz njega na način da se Kozmička sila manifestira na širem planu koji uključuje i zemlju a tada se ta manifestacija razmjerno smješta i u čovjeka kao alat izražaja tih sila. Kada te Sile preuzmu čovjeka tu više nema riječi o nikakvom “čovjeku” već o mašini, kako to kaže Gurđijev, ili Lešu kako to naziva Tantra. Vi ispred sebe nemate čovjeka već izraz Sila koje imaju određene tendencije u svom izražaju. Gurđijev je na to ukazivao idejom da negativne emocije utječu na druge kao virus. One to mogu jer u drugima postoje iste te Sile koje djeluju na čovjeka i ukoliko nisu osviještene one preuzimaju ulogu gospodara nad čovjekom.

Način da se to spriječi je osviještenost čovjeka i preuzimanja Gospodarenja nad mašinom ili sistemom uma i tijela na svjestan način. No, to je proces koji u sebi krije strahovitu borbu i trenje za koju većina nije spremna, otuda i pozivanje na to da duhovnost mora biti jednostavna, obična, a s druge strane ništa u njihovom životu nije jednostavno i obično. To je samo samo-zavaravanje i opravdanje. Nekoliko svjetskih Majstora je ukazivalo na ovo, a na vama je, ako želite znati više, da ih otkrijete i pročitate te steknete svoje iskustvo primjenom tih Ideja.

Istinska Duhovnost nema veze s količinom informacija već Kvalitetom istih, te upotrijebom informacija u svakodnevnom s ciljem stjecanja svog osobnog iskustva. Ona ukazuje na problem, ali ga ne može riješiti ukoliko čovjeku, ili tragatelju nije jasno o čemu se radi i da je on sam problem a ne svijet ili drugi čovjek. Svi specifični izrazi u Duhovnosti imaju za cilj specifičan jezik s kojim se pojašnjavaju određena stanja, znanja, simboli koji ukazuju na nešto ili priče koje bude Emotivni Centar. Svaki taj Simbol ili Priča (parabola) u sebi krije točno Značenje koje mora biti iskušano u svakodnevnici života, tj. mora biti dokazano iskustvom. Oni ukazuju na Put, ali nisu Put. Svi izrazi Duhovnosti su putokazi ali nisu Put. Površna i svakodnevna pažnja nije ono što može usudjelovati u Radu na sebi ili Istinskoj Duhovnosti. Oni služe površnom životu kakav većina spiritualaca i ima, ali ne i Istinskom Samo-razvoju. Kada se kaže “Samo-razvoj” mislim na specifičan unutarnji razvoj Svijesti, ne osobnosti, dok je kod “spiritualaca” obrnut slučaj.

Pitanje koje je često kod takvih ljudi jest: Zašto je Znanje skriveno, tajanstveno? Odgovor se upravo krije u tom tipu ljudi. Oni uništavaju Znanje. Uništavaju Značenje i Vrijednost a Znanje, baš kao i sve druge stvari u ovom dijelu univerzuma, može biti uništeno, kao što se i događalo kroz povijest ove planete i izmjene civilizacija. Otuda i dolazak Majstora na ovu planetu s ciljem OBNAVLJANJA ZNANJA. Oni nisu došli da piju kavu s vama, već da obnove “izgubljena” znanja. “Izgubljena” upravo u ovom smislu koji sam spomenuo. Zatvorenost Istinske Duhovnosti ili Ezoteričnog – pod ovim izrazom ne mislim na zapadnu ezoteriju, gatanje, današnju astrologiju i slično – je upravo zbog zaštite znanja. Nerazumljivi simboli i priče postoje upravo zbog zaštite znanja. Kada se znanje da javno ono ima tendenciju degradaciji i krivom značenju, što je i danas slučaj. Tada je jako teško naći pravo značenje ukoliko nemate Istinskog ili Budnog Čovjeka kraj sebe, a i oni nisu u mogućnosti da vam pojasne ukoliko nisu školovani (prošli kroz strogu Ezoteričnu Školu) i ukoliko im umovi (centri svijesti) nisu razvijeni kako treba već su preskočili stepenice na putu Razbuđivanja što je također slučaj u današnjoj duhovnosti. Ako ne postoji ispravno značenje tada Sile koje vladaju čovjekom preuzimaju to Značenje i daju ga u skladu sa sobom te uništavaju mogućnost Oslobođenja. Kada se Istinski Majstor pojavi on obnavlja Značenja ali na njega djeluju iste te Sile kao i na svakog čovjeka s težnjom uništavanja svega što radi. Najčešće djeluju na njega putem “dobronamjernih” i samo-zavaranih duhovnih ljudi ili “učitelja” ili “majstora”.

Inicijacije koje imate, tehnike koje radite, čakre koje budite NISU DUHOVNOST. To su alati koje koristite samo zarad razvoja svijesti i suočavanja s osobnošću i svijetom oko vas. Oni vas ne mogu promijeniti ukoliko nema dijela u vama koji je oslobođen od osobnosti. One služe kristalizaciji, a kristalizacija nastaje trenjem s osobnošću, negativnim emocijama ili vitalnim kretnjama, suočavanjem s predstavama, uvjerenjima, strahovima, navikama, itd. Kristalizacija je rast vaše svijesti i njeno preuzimanje mjesta Gospodara. Gospodar ne može biti nitko ili ništa što nije SVJESNO U VAMA. Pod ovim “svjesno” ne mislim na vašu svakodnevnu, tzv. budnu i usnulu svijest. Unutarnji Rast se ne gleda po dostignućima ili bljeskovima “viših” iskustava unutar vas, već po prosječnom danu u kojem niste ni svjesni ni nesvjesni.

Vaša prosječnost je dokaz vašeg unutarnjeg razvoja, ne bljeskovi tzv. “viših” stanja kojima se “spiritualac” diči. To što ste na par sekundi ili minuta osjetili stanje jednosti – a i pitanje je šta ste osjetili – ne znači da ste probuđeni jer već u svom svakodnevnom i prosječnom danu vi se ponašate kao najgori kriminalac. To što ste vegetarijanac ne znači da ste budni. To što imate tantričke ili tko zna koje inicijacije ne znači da ste duhovni. To što idete svaki dan u crkvu na mise ili službe ne znači da ste vjernik ili da ste se promijenili. To samo znači da ništa niste shvatili ili Razumjeli.

Duhovnost nije ni u čakrama, ni u mantrama, ni u tehnikama već u vašoj svakodnevnoj svijesti s kojom percipirate svijet i sebe. To se treba mijenjati, ne vaša bitnost i vrijednost.
Istinska Duhovnost je pakao za prosječnog ali i natprosječnog čovjeka. Jer mu ukazuje na sve ludosti u njemu koje inače ne vidi i ne želi da vidi. Zato u njoj imate nekolicinu, a ne stotine ili tisuće učenika kao u spiritualnosti koja je za mase.

Ponekad mi se na predavanju postavi pitanje “zašto onda postoji takva spiritualnost ili religija?”
Odgovor je veoma logičan. Zaštita suštine ili Bića. Oni postoje samo radi toga da zaštite naglu degradaciju Bića i da mu postepeno daju Više Ideje kojima će se njegov napredak ubrzati za nekoliko stotina ili desetina života. Najslađa iluzija mi je čuti da svaki duhovnjak misli da mu je ovo zadnji život. Probuđenima ovo najčešće nije zadnji život, a kamoli njima. Čovjek u najidealnijoj duhovnosti treba oko 7 života da bi imao MOGUĆNOST da se oslobodi. U duhovnosti i religiji koja je oko nas, treba mu oko 70 života da dođe do mogućnosti Istinske Religije i Duhovnosti. I to u najboljem slučaju. Čak i Probuđen čovjek i dalje ima osobnost protiv koje se mora boriti. Jer ona utječe na njegov život. Ali to su ideje koje se ne daju u javnosti zbog toga što ne podržavaju san koji se daje s ciljem tjeranja ljudi na unutarnji rad na sebi. Kada bi spiritualac znao koliko ga života očekuje i koliko napora koji ne moraju biti krunisani postignućem prosto bi odustao. Ovako ima mogućnost koja se skriva u lažima i snu koji se javno daje s ciljem tjeranja na unutarnju promjenu.

Ovo nije kriticizam tih ljudi. Ovo je Kritika. Ona ne služi sprdanju s njima, niti služi iživljavanju nad njima, već služi da nekolicina koja ima mogućnost Viđenja vidi gdje se nalazi i krene da se izvlači. Ne mislim na nikog posebno, već ukazujem na grešku ali i težnju da se ona ispravi. Raditi na Sebi je najgora stvar koju ste mogli preuzeti i prepreke koje se pojavljuju ili su se već pojavile služe nižim Silama da vas preuzmu i onemoguće vaš Unutarnji Rast i Razvoj. Hoćete li služiti njima ili Višem na vama je. Ali “dva gospodara ne možete služiti”. Gospodara kao Osobnosti ili Gospodara kao Svijesti, na tome je vaša odluka – iako ni ovo nije potpuna istina ali nemam drugog načina da je saopćim. Malo ljudi doživi ono čemu mnogi teže, a jeste li vi jedan od njih OVISI SAMO O VAMA.

– Namaskar
(I ova riječ je simbol.)

Preuzeto s: https://bhaeravakaala.wordpress.com/2014/07/31/sindrom-spiritualac/