Posljednje zbogom Zdravom Razumu
Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja Zdravog Razuma koji je bio s nama mnogo godina. Nitko ne zna točno koliko je bio star s obzirom da je njegov rodni list davno zagubljen u birokratskoj crvenoj traci. On će biti zapamćen po tome što se držao dragocjenih lekcija:
– znati kad se skloniti s kiše,
– zašto onaj tko rano rani dvije sreće grabi,
– život nije uvijek fer,
– možda sam ja kriv.
Zdrav Razum je živio po jednostavnim ekonomskim pravilima i oprobanim strategijama:
– ne troši više nego što zarađuješ,
– odrasli, a ne djeca, vode stvari.
Njegovo zdravlje je počelo naglo propadati kad su uvedene dobro zamišljene ali preopterećujuće regulative.
Izvještaji:
– o šestogodišnjem dječaku optuženom za seksualno uznemiravanje zato što je poljubio djevojčicu,
– o tinejdžerima suspendiranima u školi jer su koristili Mouthwash poslije ručka,
– o učitelju koji je otpušten jer je kaznio neodgojenog učenika,
samo su pogoršali njegovo stanje.
Zdrav Razum je izgubio tlo pod nogama kad su roditelji napali nastavnike jer rade posao koji su oni propustili u discipliniranju svoje neodgojene djece.
Propao je još više otkad škole moraju dobiti roditeljski pristanak da bi djeci dali losion za sunčanje ili aspirin, ali se istovremeno ne smije obavijestiti roditelje ako je učenica trudna i želi abortirati.
Zdrav Razum je izgubio želju za životom kad je crkva postala biznis, a kriminalci počeli dobivati bolji tretman od svojih žrtava.
Zdrav Razum je prebijen kad je postalo kažnjivo da se branite od provalnika u vlastitom stanu, i još vas provalnik može tužiti za napad.
Zdrav Razum se konačno odrekao želje za životom kad je jedna žena propustila shvatiti da je kava koja se puši vruća, prosula ju u krilo i bez problema dobila ogromnu odštetu.
Zdrav Razum će biti ispraćen od roditelja Istine i Povjerenja, supruge Diskrecije, kćeri Odgovornosti i sina Logike.
Iza njega ostaju njegova 4 polubrata:
– Znam svoja prava,
– Hoću odmah,
– Netko drugi je kriv,
– Ja sam žrtva.
Na ispraćaju nije bilo mnogo svijeta, jer rijetki su shvatili da je otišao.
Ako ga se ti još sjećaš, proslijedi ovu vijest, a ako ne, pridruži se većini, ne radi ništa i samo gledaj TV.
– L. Borgman, London Times
