Otkrijmo Svoju Životnu Svrhu
Kada u bajkama princ pronalazi svoju nevjestu, to svjesni um upoznaje svoju dušu. To je trenutak spoznaje, trenutak kada postajemo svjesni potreba nase duše. Ako se to ne dogodi, cijeli život je besmislen. Čovjek dostiže ovu mudrost obično u godinama koje se danas zovu starost. Prirodan ljudski vijek je mnogo duži od ovoga koji danas ljudi žive, a takav je zbog neprirodnog načina života.
Osnovna svrha našeg života je najprije da činimo baš to što činimo u ovom trenutku. Najčešće nismo svjesni osnovne svrhe jer smo uvijek u mislima ispred trenutka koji se upravo događa. Na primjer: dok čitamo ovu bilješku, već se pripremamo postaviti neko pitanje ili ostaviti neki komentar, ili dok jedemo nismo potpuno u zalogaju, u ustima, gdje osjećamo okus i miris, već smo mislima već u stomku. Mislima smo stalno u buducćnosti koja uistinu ne postoji već je samo u našem umu. Tako se rađa patnja jer se rađa dualnost, odvojenost.
Razlog takvom našem ponašanju je u imenovanju stvari i dogadjaja. Kada nešto imenujemo, nema potrebe da se previše zadržavamo u tome jer već znamo što je to. Kada vidimo goluba, produžimo ne osvrćućii se jer već unaprijed znamo da je to golub, i radja se patnja jer se rađa odvojenost. Takvo stanje dovodi do stresa i straha jer ne ispunjavamo našu primarnu svrhu a to je da budemo u sadašnjem trenutku i da zaista radimo ono što u momentu radimo. No kada bi svaku pticu promatrali kao posebnu, zastali bi i uzivali u tom divnom stvorenju i tom divnom susretu. Postajemo jedno s golubom u tom trenutku…
Kada smo prisutni u sadašnjem trenutku, povezujemo se s Izvorom, pojavljuju se prave misli, buka u glavi automatski prestaje a naše rijeci dobijaju snagu jer su u vezi s Izvorom. Ponekad nas stanje šoka probudi i ubaci u sadašnji trenutak ali je to najčešće kada se svjesno izvučemo iz misaone buke u glavi. Kako to napraviti? Zapitajmo se dišemo li. Najlakši naćin da se prekine misaona buka u glavi je da postanemo svjesni disanja. Pokušajte… Jeste li primjetili mir, odjednom ste opušteni, prisutni. U tom stanju se rađaju spontane reakcije, ne pripremate se što ćete reći ili učiniti, vec spontano reagirate a tada izranja vaša sekundarna svrha.
Kako da otkrijemo sekundarnu životnu svrhu?
Najpre treba naglasiti da je naša svrha da unesemo vrijednosti u nečije živote ili naše planete. Naša svrha nije da stvaramo novac!
Umirimo se, koncentrirajmo se i zapitajmo: Kada bi imali sav novac svijeta i svo vrijeme svijeta, sto bismo najviše voljeli raditi? Ako i drugima doprinosimo time, to je naša svrha. Pomažući drugima mi ostvarujemo sebe.
Ako želimo ljubav, trebamo davati ljubav, ako želimo poštovanje, poštujmo druge, uvijek biti drugima na usluzi. Tako će Univerzum uvijek vraćati ono što smo uložili u druge.
Osnovni Prirodni Zakon je Davanje. Ne postoji dobijanje. To sto zovemo dobijanjem je samo povratno davanje. Sve što čovjek ima je samo ono što je dao. To je jedini zakon Prirode i treba biti i jedini zakon čovjeka. Priroda povratno daje sve što primi. Čovek posadi sjeme, Priroda uzvrati plodom. Davanje je čovjekova slobodna Volja, a povratno davanje je reakcija Prirode. Najbogatiji čovek na svijetu je onaj koji je postao besmrtan u drugim ljudima davanjem bez imalo očekivanja ičega zauzvrat.
Mi obično potenciramo slabosti. Ako djetetu ne ide dobro neki predmet mi ćemo potencirati taj predmet i uzeti neki dodatni sat umjesto da se koncentriramo na ono što mu dobro ide.
Što nas to izluđuje, što nas izvodi iz takta, koje su to stvari u životu koje su nepravedne, pogrešne, kontraproduktivne? Siromaštvo, rat, ali i svakodnevne stvari kao gužva, buka, loša hrana… Koje su pozitivne suprotnosti tim stvarima? Na primjer: ratu je suprotnost mir, lošoj hrani dobra hrana… Te pozitivnosti su dio našeg puta.
Kojim ljudima se divimo? Zašto im se divimo? To što nas privlači njima je i u nama i dio je našeg puta.
Koje stvari radimo prirodno bez da se trudimo? Pitajmo druge što misle o našim talentima jer često drugi vide nešto što mi sami ne vidimo.
Ako znamo da se nešto treba učiniti, a niko to ne radi, to je onda naš posao.
Počnimo raditi stvari koje su za dobrobit drugih, koje nas fasciniraju i privlače, I mehanički dio mozga će se ugasiti i intuicija ce preuzeti vodstvo. Vjerujmo svojoj intuiciji osluškujmo pažljivo.
Koliko god da je dan težak, kada činimo svoju svrhu, osjećamo se zadovoljno. Sretni smo što smo živi jer ćemo i tog dana raditi pravu stvar, puni smo života i ništa nam nije teško. Svaki akt postaje neustrašiv i nesebičan.
Ako se osjećamo uzbuđeno, sretno i živahno dok nešto radimo onda smo na dobrom putu. Često ćemo zaplakati kada napravimo nešto što je dio našeg puta. Ako se osjećamo obično, zapitajmo se je li to naša svrha.
Često nam naša svrha izgleda zastrašujuće. To se ego buni i pokušava da se održi jer zna da ce nestati onog trenutka kada mi počnemo zivjeti našu svrhu. Ego je ličnost koju smo dobili nametanjem ideja sa strane i prihvatanjem normi koje društvo zahtjeva. Ego je priča koju živimo kao neka ličnost, s određenom profesijom, karakterom…Ego uvijek promatra druge u odnosu na sebe. Kada vidimo nekog, ego će razmišljati kako će se taj netko uklopiti u priču o nama. Ego živi u umu koji neprekidno čavrlja i u trenutku kada udahnemo i postanemo svjesni našeg daha, on nestaje. Udahnimo duboko i zakoračimo.
Kada umirimo ego, onda postajemo jedno s golubom, s drvom, s ljudima oko nas…I u svemu vidimo sebe jer i mi i oni su dio zvjezdane prašine koja je stalno u pokretu uvijek ostaje ista, jedino što se menja jest forma.
– dr. Sladjana Velkov
