Anita Moorjani: Pitanja i odgovori, 1.dio

Anita Moorjani, žena koja je imala rak limfnih žlijezda u zadnjoj fazi, praktički mrtva, upada u komu i doživljava iskustvo bliske smrti. Od “tamo” se vraća obogaćena prelijepim iskustvom koji joj liječi rak u roku “odmah” i donosi zanimljivu transformaciju osobnog pogleda prema stvarnosti, samo-ljublju i vrijednostima u životu općenito.

*PITANJE:  Kako se nosite s ljudima koji vam ne vjeruju i misle da ste ludi?

 Anita: Neki ljudi misle da sam “izgubljena”, ali dopustite mi da vam nešto kažem. Moj život radi za mene. I to radi fantastično. Radi mnogo bolje nego  to rade životi onih koji misle da su oni pravi, a ja luda! Ako se i vama događa isto, drugi put ih samo pogledajte i zapitajte se kako njihov život radi za njih. Prilično je sigurno da nisu sretniji od vas. Naučeni smo da vjerujemo u suprotno od onog što stvarno funkcionira, i kad otkrijemo kako stvarno živjeti u radosti i zadovoljstvu, tada nas osuđuju! Zapamtite, ako itko misli da ste ludi, uboli ste istinu! Ostanite na tom jednorogu, nemojte pasti s njega!

*PITANJE:  Anita, imate li nekakvu svoju dnevnu rutinu? I kakvu?

Anita: Nemam rutinu, ali to je više radi trenutnog rasporeda. Jako je ubrzan u ovom trenutku, ali voljela bih uključiti više vježbanja u svakodnevicu. Nisam baš dobra s rutinama. Volim različite stvari. Volim jogu, ai šetnje u prirodi.

*PITANJE:  Je li za Vas teško zadržati taj duboki i izvorni osjećaj smisla (sa znanjem o svemu što jest) sada kada imate tako zgustut raspored?

Anita: Naprotiv. Volim svoj život koji izgleda poput avanture! Osjećam da je ovaj novi život ispunjen putovanjima i susretima s ljudima uplovio u taj moj osjećaj smisla, jer doživljavam nova iskustva cijelo vrijeme! Kao da mi se život jako ubrzao nakon mog skustva bliske smrti.

*PITANJE: Kakvo je vaše mišljenje o prostoru, vremenu i čvrstoj materiji? U svojoj knjizi kažete da prostor, vrijeme i materija ne postoje uvijek na način na koji mi mislimo. Što ste time mislili?

Anita:  Linearno vrijeme ne postoji osim u našim mislima. Svi trenuci vremena postoje odjednom, ali naš se um može fokusirati samo na jedan trenutak. Tada mi nižemo te trenutke i formiramo linearno vrijeme.

Na primjer, kad sam izašla iz kome nakon svog iskustva bliske smrti, znala sam da sam VEĆ izliječena. Znala sam da vrijeme kad moje tijelo neće pokazivati znakove karcinoma već postoji u vremenu. Ali samo sam trebala dopustiti svoj umu i tijelu da uhvate taj trenutak.

Jedan je onkolog rekao da je NEMOGUĆE da sve te stanice raka napuste moje tijelo u tako kratkom vremenu, posebno jer mi je tijelo bilo jako slabo, i organi bez funkcije. Ali vidite, većina ljudi misli da moramo ići od točke jedan do devet da bismo doši do deste. Ja sad razumijem da to nije potrebno. Samo trebamo proširiti svoju svijest i pustiti točku 10 unutra, iako možda još uvijek stojimo u točki jedan.

*PITANJE:   Osjećate li ikakve emocije ili duše životinja, mislite li da one imaju dušu na isti način kao i mi?

Anita: Vjerujem da životinje imaju dušu, ali i da su mnogo povezaniji s njom od nas. Vjerujem da su povezani s univerzumom, sa zemljom, i da imaju sponu s nama. Mi smo postali previše umni, radi obrazovanja, i ta povezanost koju dijelimo je uvjetovana. Životinje puno bolje opažaju, i imaju svrhu, ali njihova svrha je bitno drugačija od naše. Njihova svrha nije uvjetovana egom ili umom. Njihova svrha je dio većeg plana.

*PITANJE:   Kako mogu prenijeti Vašu poruku svom teenageru koji uopće ne obraća pažnju na ono što mu govorim?

Anita:  Vaša djeca samo žele biti ono tko jesu. Dopustite im da budu to što jesu. Uđite u njihov svijet. Govorite njihovim jezikom. Vidite koji su njihovi interesi. I kada imate njihovu pažnju, polako ih učite koliko je važno da vole sebe i da postanu najbolji prijatelji sebi samima. Nadam se da sam pomogla!

*PITANJE:   Što možemo napraviti kad zaglavimo u nesretnoj situaciji, a ne izgleda kao da ima izlaza? To može biti vezano uz posao, mjesto gdje živimo itd. Moje drugo pitanje je: u svojoj knjizi govorite o bolesti koje se pojavljaju u podsvijesti prije nego izbiju u fizičku stvarnost. Što je s bolestima koje se pojavlju od rođenja?

Anita: Kad izgleda da nema alternative ili izlaza, ja to predam Univerzumu. Svaki dan, kažem Univerzumu /vodičima da se pobrinu za situaciju jer ne mogu biti ja JA ako sam zaglavljena u toj situaciji.  Naposlijetku, nađe se rješenje za mene i tada čak shvatim zašto je uopće došlo do te situacije. Shvatim da je ona trebala da bih ja rasla i da me dovede tamo gdje trebam biti. Nemojte forsirati promjenu tako što ćete gurati i upirati. Prepustite se i dopustite novome da dođe.

Što se tiče bolesti od rođenja, ili urođnenih bolesti, nekoliko je mogućnosti, i teško je odabrati jedan sa sigurnošću. Moguće da je duša odabrala da dođe s tim, ili da je na dušu utjecala energija roditelja dok je bila u maternici. Ne želim da roditelji krive sebe ako im se dijete rodilo bolesno, jer to ne čine namjerno, ali nerođena djeca osjećaju majčin strah i tjeskobu.
 
www.alternativainformacije.com