Život na sjeveru, ili kako je biti ženom u Skandinaviji

Islanđani su među najsretnijim i najzdravijim ljudima na Zemlji. Oni objavljuju više knjiga po glavi stanovnika od bilo koje druge zemlje, i imaju više umjetnika.

Mogu se pohvaliti prevladavajućim vjerovanjem u evoluciju – ali i u vilenjake. Island je najmiroljubivija nacija na svijetu (policija čak ne nosi oružje), i najbolje mjesto za djecu. Ah, da, i imaju lezbejku na čelu države, prvu na svijetu. Doduše, nacionalno jelo je trulo meso ajkule, ali ne može se imati baš sve.

Island je takođe i najbolje mjesto da imate maternicu, kako tvrde iz Svjetskog ekonomskog foruma. Njihov izvještaj o rodnoj ravnopravnosti rangira zemlje prema tome gdje žene imaju najravnopravniji pristup obrazovanju i zdravstvenoj njezi, i gdje mogu najravnopravnije sudjelovati u političkom i ekonomskom životu države.
Prema izvještaju za 2013. godinu, Islanđanke imaju sve. Ni njihovim sestrama u Finskoj, Norveškoj i Švedskoj nije loše: ove zemlje su na drugom, trećem i četvrtom mjestu. Danska ne zaostaje mnogo za njima, na sedmom mjestu.
Sjedinjene Države su na 23. mjestu, što je lošije od prošle godine. Na posljednjem mjestu, od 136 zemalja, nalazi se Jemen.
Kako su zemlje naseljene Vikinzima postale vodeće po pitanju rodne prosvijećenosti? Krvožedni pljačkaši i nisu baš primjer egalitarizma, a rani dani nisu bili naročito lijepi. Srednjevijekovni islandski zakon zabranjivao je ženama da nose oružje ili da imaju kratku kosu. Vikinške žene nisu mogle biti poglavice ili sudije, i morale su šutjeti na skupovima. S druge strane, mogle su zatražiti razvod i naslijediti imovinu. Ali to i nije baš dobra osnova za najravnopravnije društvo na svijetu.
Promjena je došla s opismenjavanjem, kao prvo. Danas gotovo svi u Skandinaviji znaju čitati, što je nasljeđe Reformacije i ranih hrišćanskih misionara, koji su bili zainteresirani da nauče sve stanovnike čitati Bibliju. Nakon dugog perioda nestabilnosti, nordijske zemlje su se krajem 18. vijeka takođe okrenule opismenjavanju s ciljem stabilizacije. Do 1842. godine, Švedska je uvela obavezno školovanje i za dječake i za djevojčice.
Istraživači su otkrili da što je društvo pismenije uopće, veća je vjerovatnoća da će biti i ravnopravnije, i obrnuto. Ali stopa pismenosti je veoma visoka i u Sjedinjenim Državama, tako da mora da postoji još nešto u Skandinaviji.  Ispostavilo se da je cijeli “švedski sto” sastojaka učinio rodnu jednakost visokim prioritetom u nordijskim državama.
Da bismo razumjeli zašto, pogledajmo religiju. Skandinavski Luteranci, koji su okrenuli leđa Katoličkoj crkvi zbog njene neumjerenosti, bili su zabrinuti zbog nejednakosti –  naročito nejednakost između bogatih i siromašnih. Smatrali su da ljudi rođenjem dobijaju određena prava, koja ne mogu davati samo moćnici, i to im je možda dalo ideju o pravima žena. Luteranske državne crkve u Danskoj, Švedskoj, Finskoj, Norveškoj i Islandu imalu su žene svećenike od sredine 20. Vijeka, a danas Švedska Luteranska Crkva čak ima ženu nadbiskupa.
Što se tiče skandinavske političke ekonomije, Švedska i Norveška su imale velike imperijalističke avanture, ali takvo ponašanje je opalo nakon Napoleonovih ratova. Nakon toga su ulagali u vojsku kako bi se obranili od invazija, ali su bili manje zainteresirani za jačanje vojske da bi se bavili napuhanim kolonijalnim strukturama i inozemnim avanturama. Nordijske zemlje su generalno ulagale manje resursa u vojsku – gdje se patrijarhalne vrijednosti naglašavaju i ukorjenjuju. Island, na primjer, troši najmanji postotak BDP-a na svijetu na svoju vojsku.
Industrijalizacija je takođe dio te priče: ona je kasno stigla u nordijske zemlje. U 19. vijeku, Skandinavija je imala bogatu i moćnu trgovačku klasu, ali regija nikada nije proizvela zlatno doba industrijskih titana i ekstremnu koncentraciju bogatstva koja se tada dešavala u Americi, i koja se danas vraća. (Čini se da imovinska nejednakost i diskriminacije svih vrsta idu ruku pod ruku.)
U 20. vijeku, farmeri i radnici u novonaseljenim nordijskim državama udruživali su se u političke koalicije i mogli su predstavljati ozbiljan izazov poslovnoj eliti, koja je bila relativno slaba u usporedbi s onom u Sjedinjenim Državama. Kao i svi obični ljudi bilo gdje na svijetu, Skandinavci su željeli društveni i ekonomski sistem u kojem svako može dobiti posao, očekivati pristojnu zaradu i koristiti se jakim socijalnim službama. I to su i dobili – nešto poput Ruzveltovog “new deala” ali bez ograničenja koja su dodali njujorški bankari i južnjački konzervativci. Razvili su se jaki radnički sindikati, koji promoviraju rodnu jednakost. Javni sektor je rastao, pružajući ženama dobre prilike za zaposlenje. Island danas ima najveću stopu članstva u sindikatu od bilo koje druge države članice OECD-a.
Vremenom, skandinavske države su postale moderne socijaldemokratske države gdje je bogatstvo ravnomjernije podijeljeno, obrazovanje je uglavnom besplatno do završetka fakulteta, a socijalne službe omogućavaju ženama da bezbrižno rade i podižu porodicu. Skandinavske mame nisu u agoniji oko nalaženja ravnoteže između posla i obitelji: roditelji mogu uzeti godinu lli više plaćenog roditeljskog odsustva. Od očeva se očekuje da budu ravnopravni partneri u podizanju djece, i čini se da im se to sviđa. (Potražite ih u ljupkom foto albumu The Swedish Dad.)

Ljudi na sjeveru su shvatili – a to nije nuklearna fizika — da je svima bolje kada muškarci i žene dijele moć i uticaj. Ni oni nisu savršeni — još ima nedovršenog posla  kada je u pitanju postupanje prema ženama u privatnom sektoru, a osjetili smo i dah mračnih sila iz uspješnih uradaka pop kulture kao što je knjiga/film “Djevojka s tetovažom zmaja”. Ali Skandinavci su odlučili da je ulaganje u žene dobro za društvene odnose, ali i pametan ekonomski izbor. Stoga ne iznenađuje da nordijske zemlje imaju jake ekonomije i da su u vrhu kada su u pitanju inovacije – Švedska je ispred Sjedinjenih Država na tom polju.
Dobra vijest je da stvari idu nabolje za žene u većini zemalja. Ali izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma pokazuje da situacija u 20 posto zemalja ostaje ista ili se čak pogoršava.

Preuzeto sa: Socialreader.com,

prevela i prilagodila Milica Plavšić

Buka arhiva