Staza kojom putuješ

sSve što upravo proživljavaš samo je jedna od milijun mogućih staza kojima putuješ. Zbog toga moraš uvijek imati na umu da je staza samo staza; ako ti osjećaj kaže da po njoj ne treba putovati, ne smiješ na toj stazi ostati ni po koju cijenu. Da bi imao pravilnu jasnost moraš živjeti discipliniranim životom. Samo tada ćeš znati da je svaka staza samo staza i da nije uvreda ni za tebe ni za druge da je napustiš ako ti tako tvoje srce naloži. Pritom tvoja odluka da ostaneš na stazi ili da je napustiš mora biti oslobođena bilo kakvog straha ili ambicije.

Upozoravam te. Provjeri svaku stazu pažljivo i promišljeno. Provjeri toliko puta koliko misliš da je potrebno.
Ovakvo  pitanje samo star čovjek postavlja. Ima li ova staza srce?
Sve staze su iste, ne vode nikuda. Ima staza koje vode kroz grmlje, ili u grmlje. Na mom vlastitom putu mogu reći da sam prešao duge, duge staze, a sada se ne nalazim nigdje. Ima li ova staza srce? Ako ima – staza je dobra, ako nema  – staza je bez vrijednosti. Obje staze ne vode nikuda; ali jedna ima srce, druga ga nema. Jedna čini da je putovanje veselo, dok njom putuješ, jedno si s njom. Druga će učiniti da proklinješ svoj život. Jedna te čini jačim, a druga slabijim.

Prije nego što stupiš na bilo koju stazu postavi pitanje: Ima li ova staza srce? Ako je odgovor ne, to ćeš znati, i tada moraš potražiti drugu stazu.
Problem je u tome što nitko ne postavlja takva pitanja; kad čovjek konačno utvrdi da je izabrao stazu bez srca, staza je već spremna da ga ubije. Na tom mjestu samo rijetki ljudi se zaustave da bi razmislili i napustili stazu. Staza bez srca nije nikada ugodna. Moraš se mnogo potruditi da bi uopće njome krenuo. S druge strane, staza sa srcem je laka; nije potrebno da se trudiš da bi je volio.

Rekao sam ti da izbor staze sa srcem mora biti slobodan od straha ili ambicije. Želja da se uči nije ambicija. Sudbina nas ljudi je da želimo znati.
Staza bez srca će se okrenuti protiv čovjeka i uništiti ga. Nije potrebno puno da čovjek umre, a tražiti smrt je traženje ničega.

Za mene postoje samo putovanja stazama koje imaju srce, bilo kojom stazom koja ima srce. Njima putujem i jedini vrijedni izazov je da ih prođem čitavom njihovom dužinom.
I tako  putujem i gledam, gledam bez daha.

– Carlos Castaneda