Sorry i Odjebi

kasniti„Sorry, kasnim!“, veselo i prpošnim glasom, sa smiješkom na licu, praveći se da ne osjeća krivnju (neki je možda i ne osjećaju), dobacuje osoba koja redovito kasni. S druge strane mrki pogled koji govori da je kašnjenje primijećeno ili blentavi smiješak kojim prikrivamo vlastitu ljutnju i podržavamo besmislenu igru „počinitelja“ (pogotovo ako se radi o osobi koja konstantno kasni). Naravno da može biti i bilo koja druga reakcija, ali su ovo one koje najčešće primjećujem.

Vjerujem da se svi ponekad nađemo (neki često, neki više) u ovakvoj situaciji, bilo da se nalazimo na jednoj ili na drugoj strani.

Sorry bi trebalo značiti da nam je žao što smo to napravili, da poštujemo i vidimo drugu osobu, njeno vrijeme i njene osjećaje i da imamo namjeru ubuduće dolaziti na vrijeme. I tada bi taj sorry imao smisla i izražavao naše žaljenje.

Tipični scenarij može izgledati ovako: „Sorry, kasnim“ – dobacuje „zločinac“. Ovisno o količini vremena koje je prošlo, „žrtva“ može nabaciti lažan smiješak i preći preko toga (i preko sebe) i reći „Ma sve je OK“. Što se tu u biti događa? Ukoliko prešutimo (a stvar se ponavlja ili nam je nešto stvarno bitno), šaljemo poruku „zločincu“ da je njegova manipulacija OK. Propuštamo poštovati sebe, propuštamo priliku da postavimo granicu i upoznamo drugu osobu s onim što nam je OK, a što nam nije OK. Istovremeno akumuliramo ljutnju koja će prije ili kasnije najvjerojatnije pogoditi „krivu“ metu ili će se manifestirati na našem fizičkom tijelu kao neka tegoba ili bolest ili oboje. Dakle, činimo medvjeđu uslugu sebi i drugoj osobi.

Drugi scenarij može biti da totalno popizdimo (zbog akumulirane ljutnje s drugih mjesta) i napadnemo osobu, optužimo je da nas ne poštuje, da to namjerno radi. Kažemo joj svašta ružnog i potpuno prekinemo odnos. Uopće ne damo osobi pravo da kaže zašto kasni, da li je razlog opravdan i da li ima namjeru to svoje ponašanje ubuduće popraviti. Bilo da nemamo nikakvu reakciju ili je reakcija prežestoka, to uvijek govori nešto o nama. Govori ili da se bojimo konfrontacije pa šutimo ili ionako imamo slabo samopoštovanje pa nam kašnjenje druge osobe to samo potvrđuje.

Osoba koja je OK sa sobom reći će da joj to ponašanje nije prihvatljivo bez puno naboja, pokušat će čuti i vidjeti drugu osobu i njene razloge za kašnjenje. Bit će u kontaktu s osobom, ali će reći jasno i glasno da joj kašnjenje nije prihvatljivo ukoliko ne postoji opravdan razlog.

Što kad smo mi zločinac? Zašto kasnimo? Budući da smo jedinstveni i svatko od nas nosi svoju priču, razloga može biti jako puno, ali se neke stvari mogu uopćiti. Suština bude ista s raznim varijantama i podvarijantama. Jedan od razloga može biti da smo totalno pogubljeni i neuzemljeni. Ne znamo procijeniti vrijeme. Kad treba krenuti, koliko vremena nam treba. Ne znamo odrediti prioritete. Pokušavamo udovoljiti na sto strana itd… To je ono što je na površini i što je relativno lako vidljivo. Ono što je puno teže vidljivo i možda nam je nekad teško povezati da je naše kašnjenje u biti Odjebi, Neću i Ne želim koji nam ne prolaze drugdje u životu. Ne mogu direktno reći Neću, nego onda kasnim. U dubini je „Ne možeš me natjerati!. Biti će po mome.“ Naravno da ovog nismo svjesni i naravno da ćemo si ISKREIRATI 500 realnih stvari zbog kojih kasnimo. Još jedan razlog zbog kojeg kasnimo s dovršenjem posla, pripremanjem ispita, zadaće ili diplomskog je strah. Strah da nismo dovoljno dobri, da nećemo uspjeti i onda odgađamo stvari. Odgađanjem dovodimo sebe u stisku s vremenom i na kraju si potvrđujemo vjerovanje da nismo dovoljno dobri jer sad zbog manjka vremena definitivno ne možemo napraviti posao kako valja.

Na kraju se naš (nesvjesni) inat i/ili strah okrene protiv nas samih. Zbog kašnjenja ostanem bez posla, prijatelja, veza…

sorrySorry koji je izgovoren reda radi, a nema namjeru za popravkom je u biti srednji prst. Odjebi.

Prije nekoliko godina jedan gospodin u Dubrovniku naručio je 5 svojih kolega na bioterapiju. Pojavio se samo on. Ispričao se i rekao da mu je žao. Platio je troškove prostora za svih 5 osoba prvi dan (preuzimanje odgovornosti za svoje postupke) i zadnji dan platio terapiju za svih pet osoba (popravak). Bez puno opravdavanja. Bio je to za mene šokantan trenutak. Inzistirao sam da je sve ok i da ne treba plaćati za druge osobe, pogotovo zato što se radilo o stalnom klijentu. Nije pomoglo. Ostao je pri svome i platio za sve. Nakon prvotnog šoka shvatio sam da je to ispravno.

Drugi ekstrem je kad se ljudi najave na terapiju, a uopće se ne pojave niti jave da neće doći. Kad ih nazovem kažu žao mi je. U prijevodu, Odjebi. Jebe mi se za tebe, jebe mi se za druge ljude koji čekaju na red i jebe mi se za mene samog jer mi je nešto drugo bitnije od mene samog i moga zdravlja?!? „Žao mi je“ znači da preuzimam odgovornost za svoje postupke i popravljam stvari kad je popravak moguć. Nekad nije.

Ukoliko kasnim kod zubara ili na servis auta, pitam da li da dođem drugi dan ako im moje kašnjenje stvara problem i da li sam dužan platiti više zato što me je osoba čekala. Isto tako, ako sam povrijedio nekog riječima ispričat ću se i nastojati to ne ponavljati više. Uvažit ću osobu i razumjeti njene osjećaje. Neću je požurivati da se odljuti ili da mi oprosti prije nego što je osoba to spremna. Probat ću vidjeti zašto imam potrebu to raditi i što mi to moje ponašanje dugoročno donosi. Bez obzira radi li se o kašnjenju, nevježbanju, ogovaranju ili bilo kakvoj (auto)destruktivnosti.

kasniti 1

– Dane Cvijanović

https://www.facebook.com/energoterapija