Primjena različitih razina percepcije i prebacivanje na višu razinu svijesti

lako smo uvijek sposobni za djelovanje na sve četiri razine percepcije, uobičajeno se nađemo sputani u fizičkom tijelu ili, u najboljem slučaju, zapnemo u sferi psihologije i uma. Vjerujemo da bismo mogli iscijeliti svoje nezadovoljstvo samo kad bismo uspostavili odgovarajuću vezu s nekom osobom, ili da je razlog zbog kojega ne možemo ustrajati na dijeti taj što nam roditelji nisu pružili pravu ljubav i brigu. Povremeno smo u stanju osjećati s razine kolibrića i čuti onaj poziv na svoje junačko putovanje…. Ali onda nas zmija povuče natrag i pomislimo kako nemamo dovoljno novca ili vremena. Ili opet posrnemo, pa se vratimo na razinu jaguara i sumnjamo u to da smo dovoljno snažni i pametni da bismo krenuli tim putem.

Na  razini orla naša moć utjecanja na stvarnost je na vrhuncu. Međutim, potrebno je imati hrabrosti i biti uvježban da bi se prebacilo na ovu razinu percepcije i ondje ostalo. Mladi Laike koji se obrazuju za iscjelitelje uče dijagnosticirati i iscjeljivati na razini kolibrića. Ne rade fizički na tijelu, ni psihološki na umu. Umjesto toga, uče raditi s perima, vatrom i drugim sredstvima koja im pomažu da mijenjaju matriks nečijega svjetlosnog energetskog polja. Ali stariji se ne moraju služiti pernatim lepezama ni biljkama: oni rade s razine orla gdje predmeti ni misli pa čak ni vizualne slike nisu potrebni. Oni mogu iscjeljivati tako da ni prstom ne pomaknu jer je za to dovoljna sama njihova prisutnost!

U životu se možemo služiti mnogobrojnim sredstvima kojima se možemo prebaciti u način percipiranja na razini kolibrića, a ona uključuju meditaciju, molitvu bez riječi, glazbu i umjetnost. Izvana gledajući, možemo se odjenuti u živahne boje da bismo se izvukli iz depresivnog,  te prebacili u vedrije i poletnije raspoloženje. Možemo recitirati i molitve, nadajući se da ćemo te riječi njihovim izgovaranjem doista početi i osjećati. No na razini orla neće nam trebati jarko žuta košulja kako bismo se osjećali osnaženima i s uzbuđenjem uživali u danu, unatoč tome što je tjednima oblačno i kišovito. Neće nam trebati riječi molitve jer se možemo sasvim lako prebaciti u iskustvo u kojem osjećamo Božansko na razini kolibrića i postajemo jedno s Duhom  u orlu. Ta se promjena događa u nama.
Prebacivanje na višu razinu percepcije
Kad zapnemo u percepcijskom krajoliku zmije i jaguara mnogo vremena trošimo na borbu s problemima. Ako netko ima emocionalnih sukoba sa suprugom, uobičajeno će nastojati riješiti krizu na gruboj činjeničnoj razini, kupujući joj nešto za što misli da će joj ponovno izmamiti osmijeh na lice. Kad adolescenti postanu potišteni, odu u trgovački centar ili se okrenu drogama kako bi ublažili bol. No ta rješenja po brzom postupku na tjelesnoj razini nikad doista ne djeluju.
Kad prebacite percepciju na višu razinu, možete transformirati mnoštvo problema s kojima se suočavate u emocionalnom i fizičkom svijetu. Možete shvatiti da je ono što vidite kao problem u jednom području zapravo, povoljna prilika na razini iznad te. Gubitak posla ili veze postaje prilika da se ponovno pronađete, a bolest vam ne nudi samo priliku da pokušate ukloniti simptome nego i da ostvarite dubinsko iscjeljenje i transformaciju. Ako ste bolesni, možete intervenirati na sve četiri razine percepcije: na razini zmije iscjeljujete se lijekovima, na razini jaguara psihologijom, na razini kolibrića meditacijom ili duhovnom praksom, a na razini orla svjesnošću i mudrošću Duha.
Prebacivanje na višu razinu percepcije omogućuje nam da prepoznamo kako branu, čijom bi se izgradnjom istrijebila vrsta grgeča u vodama istočnog Tennesseeja ili uništilo stanište pjegave sove, nećemo podizati samo zbog toga što su spomenute životinje predstavnici njih nekoliko tisuća, nego zbog same prirode koju moramo njegovati i štititi. Možemo se također zapitati je li uopće bitna ta električna struja koju će proizvesti hidroelektrana na toj brani što će noću osvjetljavati velike trgovine automobilima. No, na razini orla razumijemo onu skrivenu međupovezanost svega i uviđamo sinkronističku prirodu stvarnosti: prepoznajemo da slučajnosti ne postoje i da za sve postoji cilj i smisao. Gubitak nije tako strašan jer znamo da ima svoj kontekst, pa kad nam premine netko blizak znamo da ne prestaje postojati, nego da to Bog jednostavno traži drugi izraz i oblik.
Sve četiri razine percepcije pomažu u različito vrijeme. Kad se na planinarenju nekim zabačenim područjem strovalite niz uski klanac, možete se prebaciti na razinu zmije, otpustiti strah i priključiti se na izvore reptilskog mozga kako biste upravljali nad boli zbog slomljene noge. Na razini zmije (koja je hladna i ravnodušna te se često povezuje s muškarcima u našoj kulturi) možete biti nagonski usmjereni na zbrinjavanje rane sve dok ne budete u stanju otpuzati natrag na stazu i pronaći pomoć. Na razini jaguara (kojeg često povezujemo sa ženama, jer je dubok i emocionalan) možete procesuirati osjećaje i iskusiti svoj strah i ranjivost.

Kad se pomaknete na razinu kolibrića, počinjete uviđati širu sliku: postajete svjesni veze između slomljene noge i svojih teških tereta, te prepoznajete da, želite li se iscijeliti, morate biti spremni prestati cijelo vrijeme imati potpun uvid u svaku situaciju. A s gledišta orla možete uči u trag događajima koji će vam se zbiti u budućnosti i pronaći neki bolji ishod od onog da umrete sami u šumi. Možete odabrati sudbinu u kojoj će vam pomoć stići na vrijeme.

Na razini orla možete prepoznati da se iscjeljenje koje vam je potrebno možda neće odnositi samo na popravljanje vašeg tijela nego i vaše duše koja žudi iskusiti lekcije koje je došla naučiti na ovu Zemlju, uključujući tu i razlog zbog kojeg ste se povrijedili u tom času i na tome mjestu.
Vidio sam kako mnogi studenti napuštaju put Čuvara Zemlje čim se fizički i emocionalno počnu osjećati bolje, budući da su zadovoljili potrebe na razini zmije i jaguara. No, kad bi sve vidjeli s razine kolibrića, shvatili bi da je lijepo osjećati se dobro, ali da je još važnije do kraja usavršiti svoje sposobnosti.
A kad bi gledali svijet očima orla, vidjeli bi da kad preuzmu svoju punu moć, mogu početi sanjajući ostvarivati svoj svijet, te da je njihovo iscjeljenje izravno povezano s iscjeljenjem cijelog Planeta. Ti su studenti poput žirova koji počinju nicati i probijati se kroz zemlju, a odguravanje tih hrpica zemlje da bi se doprlo do svjetlosti im nije osobito zabavno.
I za mene je tijekom obuke bilo trenutaka kad sam poželio prekinuti s radom i jednostavno se pustiti. Želio sam ostati na razini jaguara gdje me više nisu sputavali problemi, ni izazovi, ni imperativi da budem najbolji. Ali uvidio sam kako ću na taj način propustiti priliku da mi narastu orlova krila.
Druga prednost koju uživate kad ste u stanju prebacivati percepciju je u tome što, ako vam je suđeno da dobijete fatalnu bolest jer je tako zapisano u obiteljskim genima, tu bolest ne morate uvrstiti u fizički plan gdje ćete je uistinu razviti. Na razini kolibrića možete je spriječiti tako da naučite lekcije kojima vas ima podučiti. A na razini orla možete očistiti otiske u svom svjetlosnom energetskom polju zbog kojih imate sklonost ovom oboljenju. Ako u sebi nosite knjigu i deset se godina borite kako biste je napisali (na primjer, “odličan roman koji govori o mojoj borbi”), možete je iz područja Duše
prenijeti u činjenični svijet, te u stvarnosti manifestirati taj rukopis. Ili, ako se zapetljate u svađu s partnerom na percepcijskoj razini jaguara, pa oboje zapnete u vjerovanje “ja sam u pravu”, možete krenuti dalje od okrivljavanja. Možete na tu situaciju gledati kao na priliku da se povežete, umjesto kao na priliku da dokažete kako ste vi u pravu, a vaš partner posve u krivu.
lako nas može privući neko određeno percepcijsko stanje (na primjer, možemo svijet doživljavati ponajprije kroz jaguara i emocije), s vježbom možemo naučiti ovladavati svim četirima razinama. Budete li radili vježbu koja slijedi, to će vam pomoći da razvijete sposobnost prebacivanja percepcije. Kad je napravite nekoliko puta shvatiti ćete da su te četiri razine stanja kojima prirodno težimo, jer su to načini na koje “osjećamo” svaki od naša četiri “podmozga”:
VJEŽBA: četiri percepcije lica
Ovo je vježba istraživanja u kojoj ćete tragati za ključevima i podacima na svakoj od četiri razine percepcije (može se izvoditi s partnerom ili samostalno).

Sjednite u zamračenu sobu, otprilike metar ispred ogledala, sa svijećom kraj sebe. Dišite duboko i sporo dok lagano gledate u svoje lijevo oko, ali pritom ne zurite. Uz svaki udah brojite sve do deset, a onda opet počnite od jedan. Uočite igru svjetlosti i sjena na svom licu i držite pozornost na lijevom oku.

Na prvoj razini zmije uočite kako vam je lice onakvo kakvo uvijek vidite. Sve je upravo onakvo kako izgleda. To je lice koje ste vidjeli u ogledalu već tisuću puta.
Druga faza počinje nekoliko trenutaka kasnije: lice će vam se početi mijenjati kako vam se percepcija prilagođava od zmije na percepciju jaguara. Možete vidjeti kako vam se mijenja oblik i pretvara se u životinju ili preuzima oblik neke druge osobe, ili vam lice u potpunosti može nestati, a ostanu tek oči! Neka vas ne preplaši to što vidite; umjesto toga i dalje se vežite uz duboko, pravilno disanje. Jednostavno uočavajte brojna lica koja se pojavljuju… Neka od njih mogu biti stara desetine tisuća godina, neka mogu biti lica iz prijašnjih života, druga su lica životinja moći (vaši vodiči i saveznici u prirodi), treća su pak lica vaših duhovnih vodiča. Pratite sve to kroz ovu razinu i uočavajte sva lica na koja naiđete.

Kad dospijete na razinu kolibrića lice će vam se prestati mijenjati i vidjeti ćete samo jednu priliku. Pomno promatrajte lice koje se ustalilo jer ono ima značenje i poruku koji su vam u tom trenu važni. Održavajte ga postojanim tako da usmjerite pozornost na dah i dopustite da vam otkrije svoju priču. Tko je to? Odakle dolazi? Kakve poruke ima za vas? Svjetlosno energetsko polje čuva sva sjećanja svih naših prijašnjih jastava. Ona se često prikazuju kao lica iz nekog prijašnjeg života, ali često su to lica nas samih kakvi smo nekoć bill ili kakvi smo mogli postati u ovom životu.
U četvrtoj fazi nestaju sve prilike, čak i vaše vlastito lice. Kad dosegnete razinu orla svaki se oblik rastače u univerzalnu energetsku matricu, ostaju samo Duh i svjetlost.
Na završetku vježbe praćenja, udahnite duboko tri puta kako biste se vratili u uobičajenu svijest.

Jednom sam ovu vježbu izvodio s klijentom kojemu je dijagnosticirana smrtna bolest. Dok smo gledali jedan drugom u lice, isprva smo si vidjeli jedino oči. Zatim je, kad sam ušao u percepciju jaguara, njegovo lice počelo mijenjati oblik: počeo je nalikovati starcu, zatim dječaku, a potom staroj Indijanki s dugom, valovitom kosom. To su možda bila njegova lica iz prošlih života ili lica iz priča koje su živjele u njemu, no ja sam u promatranju tražio jedno određeno lice – lice moga klijenta u budućnosti, nakon ozdravljenja.
Kad sam ga pronašao, prebacio sam percepcijsko stanje na kolibrića tako da se crte lica prestanu mijenjati. Bilo je to lice koje sam želio za njega: lice njegova bića, ozdravljenoga. Nas dvojica bili smo usmjerili namjeru na to da pronađem to lice, a sad kad sam ga pronašao, znao sam da ga moramo usaditi u njegovu sudbinu kako bi postao iscjeljena osoba koju ovo lice predstavlja. Zatim sam prešao u orla i rastvorio taj izraz lica tako da nisam vidio ništa osim svjetlosti. U svom sam srcu rekao: “Neka bude volja Tvoja”, kako bi prevladala volja Duha, a ne moja. (Valja znati da će biti potrebno nešto vježbe da biste ovladali vještinom prebacivanja na vise razine percepcije, ali ne brinite, vi to možete.)
Zamolio sam klijenta da sam nastavi ovu vježbu praćenja pred ogledalom kako bih mu skrenuo pozornost na njegovo iscjeljeno jastvo i čvrsto usadio ovo lice u njegovu budućnost. Nekoliko mjeseci poslije potpuno se oporavio od bolesti.

– Iz knjige “Četiri uvida”, Alberta Villolda
Izvor: internet