Pojas Kazne

two happy young girlfriends talking over white

two happy young girlfriends talking over white

1. Sve je energija.

2. Energija je neuništiva.

3. Ljudi povrjeđuju ljude.

4. Ljudi su sposobni ubiti druge ljude u danim okolnostima.

5. Isto tako, ljudi su spremni poginuti za druge ljude u danim okolnostima.

U svakom od nas postoji mržnja. Postoji ubojica, silovatelj, lopov. Kolektivna svijest, tj. stanje u svijetu, je ukupan zbroj pojedinačnih svijesti. To će reći da svi mi vlastitom energijom-svijesti doprinosimo mržnji, ratovima, silovanjima, krađi. Naravno da se sad pitate kako je to moguće ili odlučno odmahujete glavom uvjereni da vi nemate nikakve veze s tim. Ako smo u nešto uvjereni, to ne znači da je to istina. Istina je da većina nas to radi svakodnevno. Ne vjerujete? Silovanje. Svaki dan se Silujemo biti nešto što nismo, ne moramo niti možemo biti. Ako se tjeramo ići na posao koji nam ne odgovara, da budemo u odnosu koji nas ne ispunjava, ako se pravimo jačim nego što jesmo. Skrivamo svoje strahove, negiramo tugu i odbacujemo sram. Silujemo se. Energetski i emotivno, i to naravno ima posljedice po naše zdravlje, način razmišljanja i djelovanja. Ubojica. Ista stvar. Svaki dan ubijamo dijete u sebi. Ubijamo vlastitu kreativnost. Seksualnost. Spontanost. I opet ovime doprinosimo stanju u svijetu.

Iste stvari radimo svim ljudima s kojima dolazimo u kontakt. To uključuje naše partnere, prijatelje i suradnike. Isto radimo i vlastitoj djeci. To je problem. Na postojeću količinu mržnje (i sve posljedice uzrokovane njome) generiramo još više mržnje. Kad nas povrjeđuju oni koji nas vole (a to su uvijek oni najbliži), stvara se bol i zamjeranje. Zamjeranje i bol su prirodni i razumljivi. Oni traže da se situacija popravi. Ukoliko se desi popravak, s vremenom bol i zamjeranje nestaju. Kad popravka nema, a zamjeranje nije prihvatljivo, dolazi do potiskivanja. Potiskivanjem prirodnu i zdravu reakciju zamjeranja pretvaramo u mržnju. Kako je energija neuništiva, a mi je nismo svjesni, ona će na neki način “curiti” dok se ne pojavi “legitimna” prilika da se ispolji.

“Curenje” energije dešava se kroz ogovaranje na kavi, cinizam, ironiju. Malo direktnije kroz kritiziranje. I onda na kraju dolazimo do “legitimnih” načina. Spominjanje majke sucu na utakmici, hukanje i slična sranja kojima se želi poniziti sudac ili protivnička momčad umjesto iskazivanja podrške vlastitoj momčadi. Pljuvanje po Vladi koja ne radi svoj posao kako treba. Pisanje komentara punih mržnje na fejsbuku u kojem se spominje što bi sve i kako radili “monstrumu” koji je silovao i ubio maloljetnu tinejdžerku. Vjerojatno su mu sve od navedenog već i napravili (ako ne doslovno, onda u prenesenom značenju s istim posljedicama po njegovu psihu). Posramljivanje, ismijavanje, okrivljavanje, odbacivanje, ignoriranje, vikanje, “discipliniranje” i udaranje djece. Sve ovo doprinosi stanju koje je u Svijetu ovakvo kako je. Svatko od nas na ovaj način podržava ovu energiju.

Sve ovo je ljudski. Sve ovo je dokaz da smo bili povrijeđeni i da nije bilo popravka (zbog čega se naše zamjeranje pretvorilo u mržnju). Tko je od nas doživio da im roditelji kažu: “Žao mi je, pogriješio sam. Žao mi je što sam vikao na tebe, to nije bilo OK. Žao mi je što sam te posramljivao. Udario. Zanemarivao. Žao mi je što ti nisam bio podrška. Žao mi je što te nisam zaštitio (od drugog roditelja). Žao mi je što sam te kaznio, to je moja greška. Moja slabost. Zbog straha, vlastite ljutnje ili manjka strpljenja sam te kaznio. To nije tvoja greška. S tobom je sve OK. Ja sam pogriješio”. Nisu popravljali jer ih nitko nije naučio kako to raditi. Vlastitu mržnju su iskaljivali na nama jer nisu imali priliku za protest i popravak. Možda su se nekad i ispričali, ali nisu ništa radili na tome da promijene svoje ponašanje, već su se ispričavali kako bi oprali vlastitu savjest i riješili se osjećaja krivnje koji im je bio previše. Nisu znali suosjećati s nama i popravljati stvari. Zamjeranje u nama je prešlo u mržnju. Ne postanemo svi ubojice, lopovi i kriminalci, ali mržnja koja je u nama nalazi put kako bi povrjeđivala dalje (jer je energija neuništiva) ili kako bi se samopovrjeđivali (sva autodestruktivna ponašanja). Povrijeđeni ljudi povrjeđuju druge ljude. To naravno nije opravdanje, ali je činjenica da to činimo.

Da bimo to popravili, za početak si moramo priznati da mrzimo susjeda koji ima veću kuću, prijatelja koji ima bolji posao ili partnera kad nam ne daje ono što mi mislimo da bi trebali dobiti. Moramo osvijestiti vlastitu mržnju. Samozavaravanje da to nije tako nikad ovu mržnju ne može transformirati. Moramo je dovesti na svjetlo dana. Raditi s njom. Upoznati je. Prihvatiti. Vidjeti što nam čini u životu. Ne možete saditi krumpire i brati kupus. U prijevodu: ne možete sijati mržnju i očekivati ljubav. Moramo se stalno propitivati i pročišćavati negativnost u sebi. Jedino na taj način možemo stvarati drugačiji (vlastiti) svijet.

Kako postoji zlo u nama, isto tako postoji i dobro. Postoji dio nas u kojem je sve već dobro, puno ljubavi, suosjećanja, brižnosti, odlučnosti i hrabrosti. Pomoću njega trebamo prihvatiti i transformirati ono što još nije dobro u nama. Što moja mržnja želi? Koje su mi potrebe neispunjene? Oslobađanje osjećaja boli i mržnje dovodi do pronalaženja boljih i konstruktivnijih načina kako ispuniti vlastite potrebe i više ne generirati mržnju.

< - Dane Cvijanović www.facebook.com/energoterapija www.dane-cvijanovic.com