Hvala ti na lekciji!
.
Promatrajte kako vaš um osuđuje. Osude dolaze dijelom iz vašeg osobnog straha. Prosuđujete druge ljude jer niste opušteni u svom vlastitom bivanju. Osuđivanjem vi zapravo procjenjujete kako stojite u odnosu sa drugim ljudima.
Um koji osuđuje je jako dualističan! On razdvaja, a odvojenost zatvara vaše srce. Ako zatvorite svoje srce prema nekome vi cementirate vašu patnju, ali i njihovu. Odustajanje od osuda znači naučiti cijeniti vaše životne poteškoće, kao i njihove – otvorena srca, umjesto preko osuđivanja. Tada možete dozvoliti sebi i drugima da samo budete, bez razdvojenosti.
Jedina predstava koja se tu odvija je igra Bivanja koja u sebi ima oboje – i uspone i padove. Svaki put kada nešto odgurnete po strani, ono ostane tamo. Ta gomila s vremenom naraste vrlo velika! Vaši padovi tada postanu zanimljiviji nego vaši usponi jer vam oni pokazuju ono što nemate, na čemu trebate raditi.
Samo recite: “Hvala ti na lekciji!” Nema potrebe osuđivati druga bića. Ono što je potrebno jest rad na sebi.
Kada vas netko isprovocira na ljutnju, jedini razlog vašeg bijesa je u tome što se držite za svoje mišljenje kakav bi netko trebao biti. Vi ste u negiranju kakvim stvari jesu. Tada ćete uvidjeti da su ustvari, očekivanja vašeg uma ta koja vam život pretvaraju u pakao! Kada postanete frustrirani jer nešto nije onako kakvim ste zamislili, promotrite i vaše misli koje su prethodile, ne samo stvar koja vas je iz-frustrirala.
Vidjeti ćete da je veliki dio emocionalne patnje stvoren vašim modelom kojeg ste stvorili u projekcijama kakav bi trebao biti univerzum, kao i zbog vaše nesposobnosti da dopustite univerzumu da bude takvim kakav jest.
– Ram Dass
Prijevod: Neno Lubich
