Četiri razine percepcije

Tajna društva vračeva i magova među američkim Indijancima tisućljećima su brižljivo čuvala svoja mudra učenja i djelovala kao zaštitnici prirode. Ovi su “čuvari Zemlje” postojali u mnogim narodima, pod nekoliko različitih imena, primjerice, u Andama i području Amazone bili su poznati kao “Laika”.

Skupina pripadnika plemena Laika iz visokih Anda doputovala je 1950. Godine na godišnje okupljanje šamana koje se imalo održavati u podnožju jedne od svetih planina. Ugledavši ponča koja su Laike nosili, domoroci toga kraja smjesta su prepoznali obilježja visokih šamanskih svećenika. Znali su da je to skupina vračeva, muškaraca i žena, za koje se mislilo kako su nestali nakon osvajanja konkvistadora. Svjesni da je čovječanstvo na rubu golemih previranja, ovi su šamani napokon prekinuli vrijeme tijekom kojeg su bili povučeni od svijeta kako bi svim ljudima predali mudrost pomoću koje ćemo se održati na životu tijekom velikih promjena koje su pred nama, mudrost koja će nam pomoći promijeniti svoju stvarnost i stvoriti bolji svijet.

….

Postoje četiri percepcijske razine kroz koje Laika sudjeluje u svijetu. Te razine odgovaraju četirima područjima manifestiranja vibracije i svjetlosti: fizički svijet (naše tijelo), područje misli i ideja (um), područje mita (duša) i svijet duha (energija).

Ove percepcijske razine povezane su sa četiri energetska tijela koja tvore ljudsko energetsko polje. Poslagane su jedna unutar druge poput ruskih lutkica babuška, pri čemu je fizičko tijelo krajnje unutarnje, mentalno tijelo obavija fizičku ljusku i opskrbljuje ju informacijama, duša obuhvaća mentalno i fizičko, a duhovno tijelo je ono krajnje izvanjsko, koje sva tijela informira i organizira poput nekog nacrta.

Kad se prebacujemo s jedne razine percepcije gore na iduću, zadržavamo sposobnost funkcioniranja na nižem području, ali imamo mnogo širi pogled na ono što doživljavamo kao iskustvo. To me podsjeća na staru priču o nekom putniku koji je susreo dva kamenoklesara. Upitavši prvoga: “Što to radiš? Dobije odgovor :” Oblikujem kocku iz stijene!”. Zatim priđe drugom klesaru pa ga upita: “Što radiš?”, a ovaj mu odgovori: “Gradim katedralu!”

Drugim riječima, oba čovjeka rade isti zadatak, ali jedan od njih je svjestan da ima izbor hoće li biti dio uzvišenijeg sna.

U ovom poglavlju naučit ćete da postoji duhovno rješenje za svaki problem na koji naiđete u fizičkom svijetu, u svom umu i svojoj duši. Naučit ćete da oskudicu u svom životu ne možete iskorijeniti tako da pronađete drugi posao, niti osjećaje napuštenosti ili bijesa možete iscijeliti tako što ćete proniknuti u rane iz djetinjstva. Te probleme možete riješiti samo na razini iznad one na kojoj su nastali!

Laike povezuju svaku percepcijsku razinu s jednom životinjom koja predstavlja moći i sposobnosti koje čovjek mora steći kako bi utjecao na stvarnost u tom području. (Svaka razina također ima svoj vlastiti jezik kojim također možemo naučiti tečno govoriti.) Razmotrimo pobliže svaku od tih razina.

1. Tijelo i fizička percepcija: Razina zmije

Zmija je instinktivni stvor s izvanrednim osjetilima na koja se može osloniti kako bi doznala gdje je hrana, a gdje grabežljivac. Na sličan se način i mi, ljudi, u fizičkom području oslanjamo na svoja osjetila koja nam pružaju sliku nas samih i svijeta. Ovo je sasvim materijalna razina percepcije u kojoj je sve opipljivo, čvrsto i teško se mijenja, gdje stvarnost tvori 1 posto duha i 99 posto tvari.

U percepciji zmije mi vidimo, dodirujemo pa i namirišemo objekt pred sobom, primjerice kruh, i znamo da je tu, fizički prisutan. Ne zamišljamo stabljike zlatne pšenice u kruhu, pekarovo miješenje ni vatru koja ga je pretvorila u komad kruha tako da ga mi možemo jesti, vidimo tek objekt koji će zadovoljiti našu glad. Slično tome, ni seks ne vidimo kao čin ljubavi, vidimo ga kao fiziku žudnju koja će zadovoljiti našu želju.  

Na razini zmije jezik kojim se služimo za dočaravanje stvarnosti molekularan je i kemijski. Mogli bismo kruh opisati na znanstveni način, pa ga nazvati “hranjivom tvari napravljenom od žitarice, kvasca i još nekoliko sastojaka, tvari koji ima određeno kemijsko ustrojstvo”. Također možemo opisati kruh kao hranu pa ćemo slijediti nagon za jedenjem kruha, ako smo gladni. Sve je onako kako izgleda: komad kruha je upravo to; golub koji ispušta izmet je samo to.

Kad probleme vidimo samo očima zmije, nastojimo doći do fizičkih rješenja. Želimo promijeniti posao, zamijeniti stari automobil za novi, pronaći novog partnera ili se upustiti u tajnu ljubavnu vezu. Ako osjetimo da nas počinje boljeti glava, nazovemo to migrenom i posegnemo za nekim lijekom. Vidimo li da dijete na nastavi ima ispad, pa skoči sa svog mjesta i počne se hrvati sa suučenikom, nazovemo ga “zločestim” i kaznimo ga. Katkad ta rješenja djeluju, ali često su previše pojednostavljena.

Na razini zmije potpuno se oslanjamo na svoja nagonska osjetila i ne promišljamo probleme na dublji način. Djelujemo iz onog dijela mozga kojeg dijelimo s gmazovima i dinosaurima, odnosno svjesni smo svojih fizičkih tijela, ali nam nisu poznata naša mentalna, kreativna i duhovna jastva. U tom stanju percipiramo izvanjski oblik i prihvaćamo samo ono očito, te ostajemo slijepi za svoje osjećaje i osjećaje drugih. Ovo stanje može biti vrlo korisno djelujemo li u fizičkom svijetu! Napokon, moramo plačati račune, kositi travnjake i odvoziti djecu u školu ne pridajući tim radnjama neku posebnu važnost. A kako je Sigmund Freud jednom čudesno izjavio :”Katkad je cigara tek cigara”.

Biti na razini zmije – dakle, raditi sve oprezno i na ispravan način osobito pomaže kad treba prevladati nenadanu krizu. Naš reptilski mozak preuzima vodstvo, djeluje iz nagona preživljavanja i mi radimo upravo ono što treba raditi, ne trateći dragocjenu energiju na razmišljanje o tome, na analiziranje ili emocionalnu potresenost koju događaj uzrokuje. Nagoni zmije su isto tako od velike pomoći jer nas mogu upozoriti na opasnost prije negoli je svjesno uočimo: primjerice, osjetimo neku “lošu vibru” o nekoj osobi ili mjestu, pa to izbjegnemo i ne znajući; ili osjetimo da nešto dalje uz cestu stoji policajac s radarskim aparatom, pa smanjimo pritisak na papučicu gasa.

Zmija je stanje kojim je vrlo bitno ovladati jer moramo biti djelotvorni u fizičkom svijetu i voditi računa o poslovima na praktičan način. Ali kad dopustimo vlastitoj potrebi za preživljavanjem da vlada nama pod svaku cijenu, nismo uvijek baš ugodno društvo! Posežemo za najprozačnijim znacima sigurnosti kao što su debeo račun u banci i materijalne igračke; predajemo se pohlepi, škrtosti i sumnjičavosti. Uvijamo se i grčimo, zadajemo udarac prije negoli onaj drugi ne klepne nas; gomilamo oružje i podižemo zidove.

Na žalost, veliki dio čovječanstva živi na razini zmije već tisućama godina. Mnogi ljudi koji previše doslovno uzimaju Bibliju i Kuran, s pratećim uputama da nevjernike valja poubijati, još žive u tom području. Važno je biti u stanju makar malo pomaknuti percepciju, za vlastito dobro i za dobro svijeta jer zmija je hladnokrvno područje u kojem vlada pra
vilo “oko za oko, zub za zub”.

– Iz knige “Četiri uvida”, Alberta Villolda

Izvor: internet