Biti sam i biti usamljen – sami sa sobom, i sami među ljudima Reviewed by admin on . (Ilustracija S. Pečeničić) Biti sam i biti usamljen nije isto. Usamljenost je neugodan osjećaj koje nastaje kada netko dugo vremena nije u kontaktu s ljudima ko (Ilustracija S. Pečeničić) Biti sam i biti usamljen nije isto. Usamljenost je neugodan osjećaj koje nastaje kada netko dugo vremena nije u kontaktu s ljudima ko Rating: 0
You Are Here: Home » Život » Život općenito » Biti sam i biti usamljen – sami sa sobom, i sami među ljudima

Biti sam i biti usamljen – sami sa sobom, i sami među ljudima

(Ilustracija S. Pečeničić)

Biti sam i biti usamljen nije isto. Usamljenost je neugodan osjećaj koje nastaje kada netko dugo vremena nije u kontaktu s ljudima koji su mu emocionalno važni. Osjećaj usamljenosti je onaj neugodan signal koji poručuje osobi da je vrijeme da potraži društvo onoga tko mu jest emocionalno važan. Usamljenost nije nužno povezana sa samoćom. Osoba može biti usamljena i onda kada nije sama, kada je okružena onim ljudima koji joj nisu emocionalno važni.

S druge strane, osoba koja je sama može se jako dobro i ugodno oseća upravo zbog činjenice da će neko vrijeme biti sama. Ljudi mogu uživati u samoći. Mnogima biti sam znači uzeti vrijeme za sebe, biti u kontaktu sa sobom i svojim mentalnim i emotivnim procesima. Ljudi su socijalna bića koja se dobro osjećaju kada su među ljudima, pogotovo s onima s kojima su bliski. Ali ma koliko netko bio društven, povremeno će osjetiti da je za njega dobro da bude sam.

Često se ljudi žale da „nemaju vremena” za sebe. To nije dobar razlog. Vremena ima onoliko koliko ga ima i samo je pitanje uzima li osoba vrijeme za sebe ili to ne čini. Pravilo je da ljudi „uzimaju” vrijeme za ono što im je važno. I zato oni koji „nemaju vremena” za sebe, zapravo troše vrijeme na ono što im se čini važnijim.

Mnogi se najdublje opuštaju upravo onda kada su sami sa sobom. To znači da je za mnoge najbolje odmaranje od nekog rada ili od čestih kontakata s drugim ljudima upravo onda kada su sami. U samoći se ljudi često bave svojim tijelom. Neki ljudi, kada su sami, upadaju u neku spontanu vrstu meditacije, tijekom koje im se u svijesti ređaju raznorazne asocijacije. Zato neki svoju kreativnost povezuju sa samoćom – do mjere da ne mogu biti kreativni kada su u društvu drugih ljudi.

Glavna dobit od samoće jest uređenje vlastitih misli, kada ose soba može osvrnuti na nedavne događaje, da napravi nekakve zaključke, da iz onoga što se dogodilo nešto nauči. To je vrijeme kada ljudi donose odluke, postavljaju ciljeve i prave planove kako ih ostvariti.

Zbog svega toga važno je povremeno biti sam. Više autora naglašava da u današnje vrijeme, kada se mnogo govori o timskom radu, ljudi ipak najviše vremena provode tako što nešto rade u samoći. Sposobnost da se podnosi samoća spada u važne životne vještine, a ona se uči u djetinjstvu. Naravno, nije dobro kada je netko previše sam, kao što nije dobro ni kada bježi od samoće, kada je ne podnosi. Možda je pravu mjeru postavio Dalaj Lama koji je rekao da svaki čovjek treba bar 20 minuta dnevno biti sam. Toliko vremena svako može uzeti da bi se posvetio sebi i uredio sebe, svoje misli i druge mentalne procese.

s

– Zoran Milivojević
Preuzeto s: politika.rs

Leave a Comment