Četiri razine percepcije: Um i emocionalna percepcija
Tajna društva vračeva i magova među američkim Indijancima tisućljećima su brižljivo čuvala svoja mudra učenja i djelovala kao zaštitnici prirode. Ovi su “čuvari Zemlje” postojali u mnogim narodima, pod nekoliko različitih imena, primjerice, u Andama i području Amazone bili su poznati kao “Laika”.
O prvoj razini možete pročitati ovdje.
2. Um i emocionalna percepcija: Razina jaguara
U idućem percepcijskom stanju, stanju jaguara, um tumači našu stvarnost. Mi prihvaćamo da um može dovesti do psihosomatske bolesti ili nam ponovno vratiti zdravlje, da potisnuti bijes može prouzročiti rak te da pozitivan stav donosi radost i mir, nama i drugima oko nas. Svjesni smo toga da naše misli utječu na naša iskustva i da ništa nije bezuvjetno onako kakvim se čini u fizičkom svijetu.
Kada, dakle, pogledamo komad kruha znamo da potječe s polja pšenice i od pekara, i razmišljamo o njegovim brojnim mogućnostima. Možda ćemo odlučiti pojesti ga, staviti ga u hladnjak i sačuvati za poslije ili ga zamotati i dati nekom siromahu. Možemo mu dodati maslac i češnjak pa ga ispeći ili napraviti nešto doista neobično, primjerice baciti ga na nekoga u sobi i zapodjenuti rat hranom. Ali usadili su nam određena vjerovanja o kruhu, a ta vjerovanja utječu na naše odluke o tome što ćemo s njim raditi. Znamo da nije u redu bacati hranu, pa hitro odbacujemo svako iskušenje da iz čiste zabave zavitlamo kruh na drugi kraj prostorije.
Ukratko, znamo da imamo izbor, ali isto tako znamo da nam izbore ograničavaju naša vjerovanja o kruhu. Znamo i za simbolička značenja kruha: znamo da kruh predstavlja život, kao u sintagmi “kruh života”; služimo se izrazom “doći do svoga kruha” da bismo označili ostvarivanje samostalnosti, kažemo “bez ruha i kruha” da bismo izrazili neimaštinu.
Kruh predstavlja više od zadovoljavanja gladi, a seksualni čin predstavlja više od zadovoljavanja potrebe, on može biti čin prisnosti.
Područje vjerovanja, ideja i emocija povezuju se s jaguarom, jer ta vrsta percepcije može odjednom transformirati situacije, navesti nas da ih vidimo u novom svjetlu. Taj je stvor arhetip iznenadne promjene. Jaguar uoči svoju žrtvu, skače na nju i hitro joj gasi život, ali tako pomaže da se ne povećava broj drugih životinja te da se održi ravnoteža u kišnoj šumi, omogućavajući da i drugi život u ekosustavu napreduje. Na isti način nam i jedan jedini uvid može omogućiti da se oslobodimo negativnih osjećaja ili nekog starog načina djelovanja koji nas sprječava u napredovanju.
Jaguarovi su nagoni drukčiji od nagona zmije koji je usmjeren isključivo na preživljavanje i samoočuvanje. Jaguari su radoznali i rado uče; naši nas mačji nagoni vode do pravih ljudi i situacija (ili pogrešnih, ako nam je taj nagon slab).
Percepcija jaguara povezana je s mozgom sisavaca, mozgom emocija i dubokih osjećaja ljubavi, bliskosti, obiteljske pripadnosti, brižnosti i suosjećajnosti. No to je i mozak agresije, praznovjerja, amajlija, te talismana. Jezik razine jaguara su govorne ili pisane riječi kojima se koristimo za oblikovanje i izražavanje ideja, vjerovanja i osjećaja. Na ovoj razini razumijemo simbole i znakove i možemo se složiti s time da su određeni glasovi riječi koje znače nešto specifično.
S razine jaguara prepoznajemo da gladnom čovjeku možemo dati ribu, ali da je korisnije dugoročno rješenje, naučiti ga ribu loviti. Znamo da izgladnjelom djetetu možemo dati komadić kruha, ali isto tako znamo da se ne živi samo od kruha. Uzdižemo se iznad doslovne činjenične razine i vidimo širi raspon mogućnosti svake situacije. Ako imamo migrenu, upitamo se: “Što bi tome mogao biti uzrok? Što mi to tijelo poručuje?”
Baš kao što mentalna razina obuhvaća fizičko, u jaguaru ugrađujemo u svoje biće ono što doživljavamo kao iskustvo u stanju zmije. Stoga smo, ako nas boli glava, svjesni boli, ali isto tako razmišljamo o tome jesmo li možda pojeli ili popili nešto što je moglo prouzročiti glavobolju kao, na primjer, čokoladu ili crno vino. Razmišljamo o tome je li migrena simptom neke druge vrste tegobe: možda na sebe preuzimamo više odgovornosti negoli to možemo podnijeti, ili smo možda zabrinuti zbog posta ili svađe s bračnim drugom, a naše tijelo reagira tako da pokreće glavobolju.
Kroz oči jaguara gledamo ono dijete u školi koje je imalo burni ispad, pa se pitamo: “Je li doista ne može sjediti mirno i držati ruke na miru, i ako je tako, zašto je tako?”
Razmišljamo je li to dijete pojelo veliku količinu šećerom zasićenih slatkiša pa ima snažnu fizičku potrebu za kretanjem, je li mu dosadno ono o čemu učiteljica govori i tome slično. U stanju smo percipirati mnogo više o situaciji negoli bismo to mogli u stanju zmije, a zbog toga smo u stanju i smisliti mnogo više rješenja. Dijete koje ima ispad nećemo tek tako samo kazniti, pobrinut ćemo se da pojede zdrav doručak i da dobije priliku prošetati i istrčati se prije nego što se mora umiriti na svom mjestu i usredotočiti se na slušanje učiteljice. Nećemo samo ubaciti u usta tabletu protiv bolova, naučit ćemo reći ne svojim posebnim odgovornostima i početi izražavati bijes koji potiskujemo. Budući da imamo mnogo više mogućnosti možemo ostvarivati djelotvorne promjene i rješavati složenije probleme.
– Iz knjige “Četiri uvida”, Alberta Villolda
Izvor: internet
