Ozbiljno ti kažem :)
.
Treba li život shvaćati ozbiljno? Što je život, je li to nešto izvan nas ili mi sami? Naravno, mi smo život! Znači, treba li sebe shvaćati ozbiljno?
Ako ujutro idete na posao i na autu nema brisača, netko ih je ukrao, da li ih je vama ukrao? Da li ih je taj netko ukrao da bi vas uzrujao ili njemu trebaju baš ti brisači? Ako vam golub onečisti auto, je li on to uradio da bih vas uznemirio? Zašto do vraga sada ljeti svaki dan pada kiša, pa ja ne mogu ići ovamo, onamo? Ako sebe shvaćamo ozbiljno, onda sve što se događa je iz razloga da nama napakosti, zagorča život, energetski nas iscrpi. To je već unaprijed izgubljena bitka i vodi samo ka patnji.
A što ako su ukradeni brisači samo to – ukradeni brisači? Golub je učinio ono što oduvijek čini, ne mari on za naše auto! Lopovljeva perspektiva je jednaka kao i golubljeva – on ne mari za vlasnika auta, ima na umu samo zadovoljavanje svojih potreba, baš kao i golub! Kiša ne pada da bi nam napakostila, ne brine se ona za nas! Jedini tko se oko svega ovoga uzrujava smo mi – sudionici u križaljci događanja što se spajaju na našem putu.
Promatrati svijet kao takvog – sve se događa jer je to baš to: “sve-događanje”, a mi smo promatrači i učenici, jest praksa ne-upuštanja u samovažnost. Biti središtem svemira na kojeg se sve svalilo je ogroman proždrljivac energije i pogubno za našu svijest. Ipak, sve se vrti oko Sunca, a opet, Sunce se vrti oko svega, baš kao i galaktika oko sebe i svega što je okružuje. To je jednostavno priroda stvarnosti i ona je posve – neosobna.
Ali, ako samo malo izađemo iz ljutnje i bijesa i mirno se zapitamo: “Što mogu naučiti iz ovoga?” – otvoriti će nam se prostor za drugu dimenziju sudjelovanja u stvarnosti. Pa ćemo tako uzeti u obzir mogućnost da je “nešto zbog nečega”, te ćemo se sjetiti da smo sinoć, dok smo tražili mjesto za parking, imali inspiraciju ili impuls parkirati “tamo iza”, ali nismo poslušali, nego špekulirali o sigurnosti vozila i insistirali baš ovdje, na mjestu gdje je ordinirao lopov!
O čemu smo razmišljali kada smo primijetili izmet na poklopcu motora? Jesmo li lutali po problemima, brigama, bili jako zabrinuti? Golub ima veliku moć, vratio nas je na sadašnji trenutak! Rekao nam je: “Evo ti, pa se misli!” 😀 Ukoliko tome pridodamo još malo ljutnje, onda će slijedeći put na auto pasti kamen, a možda i klavir 😀
Ako pratimo posljedice doći ćemo do uzroka i na taj način oplemeniti naše promatranje svijeta, učiti se prirodnom djelovanju, umjesto kalkulativnom. Uvijek posljedici prethodi uzrok, samo ga trebamo razotkriti, a to možemo tek kada prestanemo shvaćati sebe ozbiljnim. Tek tada, u prihvaćanju ustroja univerzuma i kretanja energije, možemo djelovati trezveno i donositi kvalitetne odluke. Učit ćemo o sebi i o očuvanju osobne energije koja nam je potrebna za daljnja putovanja po Beskonačnosti. To je moguće ako smo u sinkronizaciji s prostorom oko sebe, prihvaćanju i preuzetoj odgovornosti za naše odluke. Naučit ćemo da univerzum teži k ravnoteži i to mu je evolutivna namjera. Tada ćemo i sami težiti tome, odnosno, prepustit ćemo prirodnoj sili da nas uravnotežuje odustajanjem od samovažnosti i pružanja neprestana otpora “jer je sve protiv nas”.
Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!
