Dobar dan, ja sam Hašimoto

Dobar dan, ja sam Hašimoto

Ćao. Moje ime je Hašimoto. Ja sam nevidljiva autoimuna bolest koja napada tvoju štitnu žlijezdu i uzrokuje da oboliš od hipotireoze. Ja sam se sada kao čičak prikačio za tvoj život. Ako imaš hipotireozu, vjerojatno imaš i mene. Ja sam uzrok broj jedan hipotireozi u mnogim državama širom svijeta. Ja sam tako lukav i podmukao – ne pokazujem se uvijek na tvojim analizama krvi. Drugi oko tebe me ne mogu vidjeti ili čuti, ali tvoje tijelo me osjeća. Mogu te napasti bilo gdje i na bilo koji način. Ako to želim. Ja mogu uzrokovati jaku bol ili, ako sam dobro raspoložen, mogu uzrokovati da te boli sve moguće.

Sjećaš li se kada ste ti i tvoja energija trčali okolo i naokolo skupa i zabavljali se? Uzeo sam ti tu energiju, i dao ti iscrpljenost. Pokušaj se sada zabavljati. Mogu ti oduzeti dobar san i umjesto njega, dati ti zaboravnost i manjak koncentracije. Mogu te natjerati da želiš spavati 24h dnevno, a mogu također uzrokovati i nesanicu. Mogu učiniti da osjećaš unutarnje drhtanje ili da ti je hladno ili vruće, kada se svi drugi osjećaju normalno. Takođe mogu utjecati da ti otiču ruke i noge, lice i očni kapci, ukratko – mogu utjecati da ti otiče doslovno sve. Mogu učiniti da se osjećaš jako depresivno ili da imaš napade panike. Također ti mogu uzrokovati druge mentalne zdravstvene probleme.

Te lude promjene raspoloženja? To sam ja. Plakanje bez razloga? Ljutiš se bez razloga? I to sam vjerojatno ja.

Mogu učiniti da ti opada kosa, da postane suha i lomljiva, ili da ne raste, mogu uzrokovati akne, suhu kožu, ma samo nebo mi je granica. Mogu učiniti da se udebljaš i bez obzira šta jedeš ili koliko vježbaš, mogu učiniti da ne izgubiš ni grama. Također mogu učiniti da smršaviš. Ja ne volim diskriminaciju. Često mi se pridruže i moje prijateljice, druge autoimune bolesti,  pa tako imaš još više razloga za brigu.Ako si nešto planirala, ili se veseliš nekom posebnom danu, ja ti to mogu oduzeti.

Nisi me tražila. Ja sam te odabrao iz različitih razloga:Onaj virus ili virusi koje si imala i od kojih se nikad nisi oporavila, ili ona automobilska nesreća, ili možda godine zlostavljanja i trauma (ja jednostavno bujam i uživam u stresu.) Možda sam ti i genetski predodređen.  Bez obzira na uzrok, ja sam ovdje i ne mislim nigdje ići.

Čujem da ćeš ići doktoru da me se probaš riješiti. Zasmijavaš me. Samo probaj. Morat ćeš  ići kod mnogo, mnogo doktora dok ne pronađeš onog koji će ti stvarno pomoći. Prepisat će ti pogrešne lijekove, tablete protiv bolova, tablete za spavanje, tablete za podizanje energije, reći će ti da patiš od depresije i da imaš napade panike, i prepisat će ti antidepresive i slične lijekove. Postoji još toliko mnogo drugih načina kako te ja mogu učiniti bolesnom i jadnom, popis je beskonačan – taj visoki holesterol, problem sa žučnim mjehurom i kamenjem u žuči, problem s pritiskom, šećerom ili srcem? To sam vjerojatno ja. Ne možeš ostati trudna, ili si imala spontani pobačaj? I to sam vjerojatno ja. Ostaješ bez daha ili osjećaš nevjerojatnu glad? Da, vjerojatno sam to ja. Jetreni enzimi su ti povišeni? Da, vjerojatno ja. Problemi sa zubima i desnima? Osipi? Da, vjerojatno sam to opet ja.

Rekao sam ti da je popis beskonačan.

Mogu ti prepisati lijekove protiv kroničnih bolova, možeš ići na masaže, mogu ti reći da će sve biti u redu ako budeš redovno spavala i vježbala. Reći će ti da pozitivno razmišljaš, gurat će te, forsirat će te, a najviše od svega, neće te shvaćati ozbiljno kada im budeš pokušavala objasniti beskonačan broj doktora kod kojih si bila, koliko sam ja u stvari iscrpljujuća bolest i kako se ti bolesno i nemoćno osjećaš. Velika je vjerojatnoća da ćeš od svih tih doktora, koji su ‘puni razumijevanja’, dobiti uputnicu za psihijatra. Tvoja obitelj, prijatelji i kolege će te slušati sve dok se i oni sami ne umore od uvijek iste priče kako sam ja težak i u kojoj mjeri te činim slabom, iscrpljenom i bolesnom.  Neki od njih će ti reći stvari poput: “Oh, ma samo imaš loš dan” ili “Pa, sjeti se, ne možeš uvijek raditi ono što si radila i prije 10 godina”, ne shvaćajući da si to u stvari radila prije 10 dana! Također će ti reći stvari poput “ako bi ti samo ustala i pokrenula se, izašla vani i bavila se svim i svačim, osjećala bi se bolje.” Oni ne shvaćaju da sam ti ja oduzeo ”gorivo” koje daje snagu tvom tijelu i umu i koje omogućuje da se takve stvari sprovedu u djelo. Neki će početi da ti govore iza leđa, govorit će da si hipohondar, dok ti polako osjećaš da gubiš dostojanstvo pokušavajući da pronađeš razumijevanje, pogotovo ako si u sred razgovora s “normalnom” osobom, a ne možeš se sjetiti šta je sljedeća stvar koju si htjela reći.

Govorit će ti stvari poput: “Ma, moja baka je to imala, i ona je bolje od kako uzima terapiju,” dok ti očajnički želiš objasniti da ja ne utječem na svakog na isti način, i da činjenica što je ta baka dobro s određenom terapijom koju ona uzima, ne znači da će ta ista terapija djelovati tako i na tebe. Oni neće shvatiti da to što imaš ovu bolest utječe na tvoje tijelo od glave do pete, i da svaka stanica i svaki sistem i svaki organ tvoga tijela zahtijeva odgovarajuću količinu i pravu vrstu lijeka hormona štitne žlijezde za TEBE. Ne onog lijeka koji djeluje kod nekog drugog.

Jedino mjesto gdje ćeš dobiti podršku i razumijevanje u vezi problema sa mnom je sa drugim ljudima koji me imaju. Oni su stvarno jedini koji te zaista mogu razumjeti.

Ja sam Hašimoto.

Izvor: federalna.ba

—————————————————

No Responses

  1. Ana says:

    Zvuci grozno, kao sto i jeste, samo mi nije bas najjasnija svrha ovog teksta??!!

  2. n says:

    Da Ana… bas tako !?

  3. Ljiljana says:

    Iz ovog teksta je sve tako crno,a kako se onda boriti sa tom napasti,dosla je i kod mene,a sta cu sa njom?

    • Ana says:

      Taman je sve ovako kako je opiasano. Uzas!!! Od jedne hiper aktivne zene,za 10 god. sam postala nemocna,umorna,slomljena,bez zelje za ragovor,druzenje,rad…bez memorije,koncetracije… Sve u svemu ni ja sebe nemogu poznati

  4. Danijela says:

    Stvarno sam iznenadjena ovim tekstom… da li ste svesni da ljudi koji bez ‘filtera’ citaju ovo, mogu primiti ovo kao direktive, bar da ste stavili upozorenje, da se tekst cita sa rezervom (bez obzira sto ste ga preuzeli sa drugog mesta, preuzeli ste deo odgovornosti, jer ga sirite dalje). NE POSTOJE NEIZLECIVE BOLESTI,POSTOJE SAMO NEIZLECIVI LJUDI. A da bi se ljudi izlecili potrebno je da PROMENE ono sto ih je dovelo do bolesti…

  5. V says:

    Ja imam Hashimoto. Prošla sam oko 80% situacija koje se spominju u tekstu – debljanje, pasiva, spavanje, pothlađenost, gubitak kose, nekontrolirani ispadi bijesa, nekontroliran plač, pad koncentracije (teško učenje), opća depresija, izoliranje od okoline… ali nakon dijagnoze, stvari su zapravo krenule na bolje!!
    Inače sam realist i mislim da se ljudima uvijek treba reći istina u lice, bez obzira koliko ona “teška” ili zastrašujuća bila. Što se prije pomirimo sa situacijom, prije ćemo i lakše nastaviti dalje. Tekst možda jest zastrašujući, pomalo patetičan, ali je apsolutno istinit i realan i to je ono što mi se sviđa. Nije me uplašio, baš naprotiv, dok sam ga čitala, osjećala sam da ga je napisao netko tko razumije Hashimoto i ono što sam prolazila/prolazim i to je u meni zapravo izazvalo svojevrsno olakšanje.
    Istina je da oni koji ne budu čitali tekst sa dozom “rezerve”, napisano možda mogu predoslovno shvatiti i to bi možda moglo loše utjecati na njih, ALI oni koji su bolesni, trebaju pronaći način da prihvate sve što ovdje piše i naći svoje alate kako se boriti sa Hashimotom. Dok to ne naprave, njihovo zdravstveno stanje se neće poboljšati. Ja sam svoje alate pronašla – prije svega samodisciplina! Svakodnevni (poslovni) stres minimiziram umjerenim vježbanjem u teretani 3x tjedno, pravilnom prehranom, nastojanjem održavanja rutine, urednim spavanjem, druženje s prijateljima, puno iskrenih i otvorenih razgovora, dati prijateljima i obitelji do znanja da trebam njihovu podršku i znati primiti podršku (!), u slobodno vrijeme (volontiram) radim ono što volim i uživam u svakom trenutku.
    Prije: u godinu i pol dobila 20 kg, skoro izgubila godinu na fakultetu zbog jednog(!) ispita, postala pasivna, depresivna, bolovi u leđima….
    Nakon što sam se pokrenula: rezultati – u 4 mjeseca 20 Hashimotovih kilograma manje, položeno 6 ispita na fakultetu, psihički jača nego ikada, smirenija, agilnija, veselija, optimističnija, uživam u životu! Svatko je kovač svoje sreće 🙂 tko hoće nađe način, tko neće nađe ispriku. Sretno svim Hashimotovcima, Hashimoto možda nije pobjediv, ali ga se svakako može ukrotiti!

  6. vesna says:

    ja se takodje nosim sa Hasimotom,neznam sta taj japanac oce od mene,prvi je krenuo kao hipertireoza,kad je to reseno,povratila se sva izgubljena tezina sa kamatom,pa me dodatno usporavaSsvoje dinamike i naravi se secam kao da je iz drugog zivota.Vrebam dane kada imam vise energije pa se trudim da na tom talasu uradim sto vise.Naravno da se onda premorim,ali to je u redu.na srecu nije mi narusio koncentraciju i sposobnost ucenja,to mi je valjda jaca strana pa se neda.

%d bloggers like this: