Konfrontacija

Nekad mi se teško konfrontirati. Imam tendenciju sukobe rješavati na smiren način. Radije se povučem nego da kažem što mislim i tako ne povrijedim drugu osobu. Kad se treba konfrontirati mogu se “pogubiti”. Postanem mali dječarac koji je bespomoćan iako imam 37 godina, uspješno vodim svoj posao i svaki dan intenzivno radim vježbe snage. Potpuno se odreknem svoje osobne moći i snage. Porazim sam sebe kako se ne bih morao susresti s osudom ili odbacivanjem. Premještaju me iz jednog apartman u drugi bez najave. Kasne mi ljudi na dogovorene termine. Ne pojave se zadnji dan kad trebaju platiti. Mijenjaju mi prostor za rad u zadnjem trenu. Ima toga još. Shvatili ste. Toleriram. Kažem nije važno. Pravdam ih. Razumijem. I ne osjećam se dobro. Osjećam se jadno i poraženo.

Kao sedamnaestogodišnjak sam nokautirao jednog tipa. U napadu bijesa s 12 godina slomio sam debelu dasku na klupi koju nisam mogao slomiti 10 godina kasnije. Pregovarao puno puta oko posla, poslovnog prostora i reklama za posao. Suprotstavljao se šefovima i kolegama. Tražio povišicu. Stajao pred ljudima i držao predavanja. Radio s tisućama ljudi. Pomogao mnogima. Upoznao sam vlastitu moć i snagu. Vidio koliko je to dobro. I svejedno mi se povremeno dogodi da budem pogubljeni dječarac koji ne zna što želi, koji bi udovoljavao. Dječarac koji se boji pokazati svu svoju snagu i ljepotu koja postoji u tome. Snaga, sloboda i autentičnost. Tako je to On zamislio.

Skliznem u ulogu “dobrog” dečka. Postanem maleni preplašeni dječak pet godina star kojem treba podrška i utjeha jer se osjeća nedoraslo i izgubljeno. Na sreću, išao sam godinama na terapije i “pozabavio” se s ovim obrascem. Znam kakav je to osjećaj kad kroz mržnju i bijes “jer ti to rade” dođeš do Snage. Prisjetim se toga i prizovem taj osjećaj u svoje tijelo. Prvo se pobrinem za dio sebe koji je izgubljen i dam mu utjehu. Vidim ga i priznam jer je to ono što nisam dobivao kad sam trebao dobiti (zbog čega je i nastao ovaj obrazac). Dozvolim da postoje svi dječji osjećaji istovremeno se osjećajući snažno i odraslo.
Pogubljenost ne mora trajati vječno pogotovo kad znamo od kuda dolazi i kad već poznamo osjećaj osobne moći. Tada umjesto šutnje i povlačenja, djelujem. “Da li možete dolaziti na vrijeme”, pitam. Ukoliko je odgovor potvrdan, tada kažem osobi da ubuduće dolazi na vrijeme. Ukoliko je odgovor negativan, potražim drugi termin ako ga ima. Ako drugog termina nema kažem osobi da onda ne može dolaziti. Ako zakasne na terapiju kažem im da ću je skratiti onoliko vremena koliko su zakasnili. Tražim ljude da plate terapiju bez obzira što se zadnji dan ne pojave. Tražim da mi smanje cijenu apartmana ukoliko me premještaju ili da mi na neki drugi način nadoknade štetu. Kažem konobaru da neću platiti piće jer je čaša prljava od deterdženta. Govorim. Ne bojim se. Ne šutim. To ne znači da uvijek bude po mome, ali se puno više volim i poštujem kad živim u skladu sa sobom.
Ne očekujem od sebe savršenstvo jer znam da se nakon 35 godina ponavljanja popuštanja, odustajanja od sebe i udovoljavanja ono javlja automatski. To je obrazac koji ima svoju mentalnu (nemoj se suprotstavljati jer će te zgaziti ili odbaciti), emotivnu (naučeni strah, sram ili krivnja), tjelesnu (stiskanje mišića vrata, vilice i ramena i istovremenog zaustavljanje daha) i energetsku komponentu (odricanja od vlastite energije, a time i snage). Prepoznajem kad se nađem tamo i djelujem jer imam novo iskustvo. Ponavljam ga. Želim da mi ono postane prirodno i prva opcija. Radujem se kad imam priliku za konfrontaciju jer imam priliku za rast i učenje. Snaga, moć, sloboda. Ne želim više stari obrazac, ali se ne pljujem i ne napadam kad tamo upadnem. To je ono što su mi radili. To je ono što sam ja nastavio raditi. Nije pomagalo. Volim sebe i kad propadnem na mjesto “dobrice”. To pomaže. Jednako kao i spoznaja da to ne mora (uvijek) biti tako. Ne želim to (odustajanje od sebe) više podržavati, pogotovo kad sam osjetio koliko to boli i koliko me je to vodilo na mjesta gdje nisam želio biti.
I još jedna bitna stvar za kraj. Super je kad se možete konfrontirati s drugima, pogotovo ako imate pozitivnu namjeru koja želi popraviti situaciju, a ne uništiti, posramiti ili okrivljavati drugu osobu. Na mjestu sukoba se možemo bolje upoznati i zbližiti. Kad se usudite konfrontirati, najveći dobitak iz toga je što možete sami sebe konfrontirati na mjestima gdje niste zadovoljni sobom i onda to promijeniti. Na tim mjestima se možete još bolje upoznati i zbližiti se sa sobom. Možete se onda konfrontirati oko vlastitog kašnjenja, oko pušenja, nevježbanja ili nedržanja dijete jer ćete imati alat kako to učiniti.
Živjela konfrontacija! Konfrontirajte druge, ali i sebe. To je zajamčeni put u osobni rast i razvoj, a samim tim u ispunjeniji i smisleniji život koji je slobodan, kreativan i autentičan. Amen.