O strahu 1
Strah je jedan od najvećih ubojica života. Provedemo cijeli život u strahu od toga da budemo potpuno živi. Ne dozvoljavamo si da nam srce tuče, krv kola venama, da nas preplavi zadovoljstvo i da se jedva suzdržavamo da ne počnemo vrištati “Da”, “Yes”, “To je TOooooooo. Žiiiiiiiiiv sam.”
Treba znati da strah ima svoju fizičku manifestaciju. Luče se hormoni, ubrzava se puls, raste krvni tlak, povećava se razina šećera u krvi, ubrzava disanje, imamo nagon za mokrenjem, suše nam se usta, pojačava znojenje, napinju mišići. Sve ove silne reakcije služe kako bi pobjegli, sakrili se ili uklonili iz ugrožavajuće situacije. I ova reakcija ima itekako smisla kad se ispred nas nalazi gladan lav ili jureći automobil.
Nažalost, naši hormoni ne razlikuju da li se ispred nas nalazi gladan lav (stvarna situacija) ili nas očekuje razgovor sa šefom, prilaženje osobi koja nam se sviđa ili predavanje na temu straha (i sve zamišljene stvari koje bi mogle poći krivo). Vrlo brzo Vam postane jasno da ugrožavajuće situacije prijete sa svih strana svakodnevno. I onda se stalno nalazimo u nekakvom stanju straha, tj. anksioznosti koje možemo biti svjesni ili ne moramo. Naš živčani sustav je zbog toga stalno podražen. Budući da je živčani sustav povezan sa svim mišićima, organima i sustavima, možda i sami možete povezati vlastito stanje zdravlja s vlastitim strahovima.
Malo hladniji doček prijatelja, nečije suprotno mišljenje ili blaga kritika u nama uzrokuju osjećaj ugroženosti (i ponovo naši hormoni ne razlikuju lava od našeg prijatelja ili partnera). Imamo osjećaj da smo napadnuti i može nas preplaviti strah pa onda ne reagiramo već imamo osjećaj da s nama nešto nije ok (što ponovno uzrokuje stiskanje, obrambenu reakciju i ima također utjecaj na naše zdravlje) ili se možemo naljutiti i mi napasti drugu osobu koja će zbog toga napasti nas pa opet mi nju i nađemo se u začaranom krugu iz kojeg ne možemo izaći. Ne vidimo drugu osobu, ne čujemo ju. Nema stvarne komunikacije.
Zamislite kako strah od intimnosti može imati utjecaj na Vaš ljubavni život. Možemo izbjegavati ući u ljubavne odnose jer se bojimo biti povrijeđeni (jer smo imali neugodna iskustva u najranijem djetinjstvu vezana za kontakt) ili, čak kad i uđemo u intimni odnos, bojimo se reći “Volim te”, “Žao mi je”, “Trebaš mi”, “Želim da me zagrliš” ili “Želim da me saslušaš” i na taj način propustimo priliku da budemo autentični i stvarno bliski sa svojim partnerom. Postoji li u Vašem životu osoba do koje vam je stalo, koja Vam je bitna, osoba koju možda volite, a da joj nikad niste rekli što osjećate prema njoj? Koji se osjećaj javlja ako bih Vam rekao da sad to učinite? Nelagoda? Što ona govori? Što propuštate na taj način?
Nadalje, kako strah od seksualnosti utječe na Vaš život? Usudite li se inicirati seksualni kontakt i da li si dozvoljavate biti žestoki ili senzualni ovisno o tome kako se osjećate? Pazite li previše na drugu osobu? Da li joj udovoljavate ili radite nešto treće?
– Dane Cvijanović
https://www.facebook.com/energoterapija
