Pravo ja
Pravo Ja. Pravo Ja, Više ja, esencija, duša… u prijevodu najbolje od nas samih. Dio nas koji je vječan i neuništiv. To je “mjesto” blaženstva, ispunjenosti, slobode, autentičnosti i to je naše prirodno stanje koje nažalost “posjećujemo”, samo u rijetkim prilikama. Koliko god čudno zvučalo to jest naše prirodno stanje koje je uvijek (ali ne i lako) dostupno. Kako pravo Ja nema drugu opciju nego Živjeti ono to stalno i čini. Ukoliko se uskladimo s tim prirodnim tijekom onda je život, Život i užitak. Užitak je mjera za život. Pri čemu ne mislim na hedonistički užitak koji dolazi zbog vanjskih stvari (i koji je prolazan), već na užitak koji dolazi iz nas samih (a pri tome nije destruktivan za nas niti druge).
Umjesto da živimo svoje pravo Ja (koje može biti ne podržano, sputavano ili sabotirano), odgojem i iskustvima u djetinjstvu stvaramo lažno Ja (ne-Ja, anti-Ja, masku…). Ovo kasnije stvara patnju u životu. Budući da patnja i neživot nisu opcija za pravo Ja, ono s lažnim Ja pokušava komunicirati. To čini na dva načina, putem simptoma. Jedna vrsta simptoma su psihičke naravi. Strah, sram, krivnja tj. bilo kakva psihička nelagoda, napadi panike, depresija… Pravo Ja putem njih poručuje da ne živimo svoju istinsku prirodu. Nismo u skladu sa sobom. Druga vrsta simptoma preko kojih pravo Ja komunicira s lažnim Ja je putem fizičkih simptoma. Svaka bol, fizička nelagoda i bolest su način na koji pravo Ja nešto poručuje. Naš je zadatak da dešifriramo što je to i kako fizička bolest ili psihička nelagoda “rade” na tome da “čujemo” pravo Ja i više se uskladimo s njim da bi život bio užitak i blaženstvo.
“Rad” na suzbijanju fizičkih simptoma samo putem lijekova je površan i promašuje bit. Umjesto da se borimo protiv simptoma, kojih se želimo riješiti što prije (kako bi se mogli vratiti uobičajenom načinu života, koji je i doveo do pojave bolesti), trebamo raditi sa njima. Bolest je tu sa svrhom i razlogom. Neki ljudi si pravo na odmor daju tek kad su bolesni ili tek onda dozvole drugima da se brinu za njih. Što vama daje vaša trenutna bolest? Čemu vas uči? Što mi poručuje moja glavobolja ili gastritis ili uvećana štitnjača? S kojim aspektima svoga života nisam zadovoljan i da li to ima ikakve veze s bolestima od kojih bolujem? Ako uzmemo psihičke simptome, gdje mi tri ubojice života strah, krivnja i sram poručuju da nisam u skladu sa sobom. Kako me moj strah ograničava da istinski živim i izražavam ono što osjećam? Čega me sram? U vezi čega osjećam krivnju? Imam li pravo na sebe? Smijem li reći Ne? Idem li za onim što želim? Koji sve dijelovi mene ne žive, a žele živjeti zbog rane uvjetovanosti? Koje dijelove sebe živim potajno ili na iskrivljeni način jer nisu bili prepoznati i podržani?
Kako su me moj odnos s majkom i ocem uvjetovali? Tko sam morao biti za majku, a tko za oca? Živim li tu “igru” i danas? Jesam li zadovoljan s tim? Je li to ono što stvarno želim? Što se treba u meni promijeniti da bih izašao iz toga? Čiju dozvolu čekam da počnem živjeti? Čija dozvola mi treba da budem glasan? Nesputan? Otvoren? Slobodan? Iskren? Svoj? Tko je taj koji je umjesto pravog Ja ubacio svoje programe (koji čak ni nisu njihovi i koje su njima ubacili)? Gdje sve nedostaje pravo Ja i što mi moji fizički i psihički simptomi poručuju o tome?
– Dane Cvijanović
https://www.facebook.com/energoterapija
