Recept za provođenje novogodišnjih odluka
Sastojci:
4 bjelanjka
4 žumanjka
2 žlice šećera
1 vanilin šećer
40dkg čokolade za kuhanje
2 žlice brašna
1/2 praška za pecivo
20dkg margarina
1/2 l vrhnja za kuhanje
2dcl mlijeka
Biskvit:
U jednoj posudi zamutiti snijeg bjelanjaka. U drugoj posudi pomiješati žumanjke, šećer i vanilin šećer. (Ako prvo zamutite bjelanjke, ne morate prati mikser već odmah miksate drugu posudu.)
U žumanjke dodati prethodno rastopljenih 15 dkg čokolade za kuhanje s margarinom (ako nemate mikrovalnu, rastopite na pari u trećoj posudi.) Još dodati brašno i pola praška za pecivo. Sve zajedno izmiksati.
Dodati rahlo (bez miksera) bjelanjke u tu smjesu. Izliti u namašćenu tepsiju (ili staviti papir za pečenje pa se ne mora mastiti tepsiju). Peći 20 minuta na 180 stupnjeva. Nakon toga, izvaditi iz pećnice, pobockati biskvit čačkalicom i politi s vrelim mlijekom.
Krema:
Kremu se stavi kuhati čim se biskvit stavi u pećnicu. U vrhnje staviti 25dkg čokolade za kuhanje i pustiti da lagano krčka na vatri 20 minuta. Odmah preliti na biskvit (nakon mlijeka).
—-
Bajdvej, ovo je recept za odličan kolač.
Da bi nešto mogli napraviti, tj. promijeniti, potreban nam je plan. Svako stanje u kojem se nalazimo ima svoju strategiju. Definicija strategije je da djelovanje, tj. određeni postupci, daju uvijek ponovljive rezultate. Bitan dio definicije je UVIJEK PONOVLJIVE.
Sjetite se najboljeg kolača kojeg ste jeli u životu. Vjerujete li da bi kad bi Vam osoba koja ga je napravila pokazala kako ga radi i Vi mogli napraviti isto? Da? Vjerujete li da to možete ponoviti 100 puta, odnosno onoliko puta koliko je potrebno? Vjerojatno je odgovor opet da.
Prva stvar u mijenjaju stvari je definirati što je to što želim i zašto želim baš to. Želim napraviti taj kolač zato da se mogu hvaliti ispred drugih i da zbog tog budem važan. Želim to napraviti zato što to drugi rade i onda bih se osjećao prihvaćeno. Ili želim to napraviti zato jer to osjećam kao izazov i zato jer mi zbog toga srce i duša pjevaju, osjećam se ispunjeno i taj proces me raduje? Kužite razliku? Budite jasni i iskreni sa sobom. Ukoliko na ovaj put krećete s ovog zadnjeg mjesta, ostvarivanje promjene je puno lakše i bezbolnije. Ukoliko krećete s bilo kojeg drugog mjesta, možda je dobro prvo zadovoljiti nenamirene potrebe za prihvaćanjem, važnošću ili sigurnošću, a tek onda se posvetiti promjenama koje su puno površnije. Promjena je puno lakša ako ide iz nutra prema van nego obrnuto.
Da bi mogli napraviti omiljeni kolač (napraviti promjenu), za početak morate znati sastojke. U našem slučaju sastojci su naše tijelo, emocije, misli, volja, energija i djelovanje. Kolač je univerzalna priča, a mi smo individualna i jedinstvena priča. Ono što moramo znati je omjer i količina u kojem ćemo pomiješati vlastite sastojke. Da li nečeg ide dvije kile ili dvije žlice? Da li je mlijeko punomasno ili light? Da li je brašno oštro ili glatko… Nije svejedno. Isto tako nije svejedno da li se vaše tijelo kreće ili ne. Da li se kreće prema naprijed ili prema nazad? Da li je stisnuto ili otvoreno? Kreće li se sporo ili brzo? Da li su pokreti mali ili veliki? Da li se kreće ritmički ili kaotično? Uz pokret je jako bitan dah i glas. To su vjerojatno tri nabitnije komponente bez kojih je promjena vrlo teška. Kako koristite glas? Da li dišete i koliko dišete? Sve ove varijante mijenjat će krajnji proizvod.
Koje emocije doživljavate? Da li ih potiskujete ili ih dozvoljavate? Kako ih izražavate ili ne izražavate? Da li ste dramatični u izražavanju ili suzdržani? Puštate li neke emocije, a druge ne? Koje misli Vam prolaze glavom? Sudite li si, odbacujete se ili kritizirate? Možda ste suosjećajni prema sebi, nježni, a ipak odlučni i nepopustljivi? Kako koristite volju? Da bi natjerali svijet i druge da vam daju što zaslužujete ili sami težite vlastitom ispunjenju? Koristite li volju uopće ili dozvoljavate da vas preplavi letargija?
Kako koristite vlastitu energiju? U optuživanje, opravdavanje, omalovažavanje, negiranje, samoosuđivanje ili nešto stvarate, podržavate sebe i druge, pronalazite rješenja? I za kraj kako djelujete? Što je to što činite? Kakvo je vaše djelovanje i koje rezultate očekujete. Sadite li krumpire i očekujete brati jabuke?
Kako to izgleda na konkretnom primjeru? Bojim se konfrontiranja sa ljudima, reći što mislim ili reći “NE”.Tijelo mi je u tom slučaju stisnuto i ukočeno. Dah plitak, a glasa nema ili je tih. Osjećam strah koji je dominantan i ljutnju koju potiskujem. Mislima mi može prolaziti stotinu stvari. Kako sam glup, zašto ne mogu reći nešto, ako kažem nešto onda će me odbaciti, osuditi ili kritizirati… ujedno stišćem mišiće kako bih zaustavio energiju da se ne bi vidio moj strah ili da ne bi moja ljutnja eksplodirala. Volju koristim kako bih potisnuo osjećaje. Mog djelovanja nema ili može biti opravdavanje, tj. izbjegavanje konflikta. Vrlo dobro razrađena strategija s uvijek istim rezultatom. Nesposobnošću konfrontacije.
Što radi osoba kojoj konfrontiranje nije problem? Zauzet će tjelesni stav koji će govoriti “sa mnom nema zajebancije”. Može ustati ako sjedi, krenuti odlučno prema osobi, jasno i glasno reći što joj smeta ili joj ne paše. Dozvolit će si osjetiti ljutnju ukoliko joj netko prelazi granice. Energija će slobodno teći i suprotna strana će ga doživjeti. Misao može biti da me ova osoba želi povrijediti i ja se moram zaštititi. Imam pravo na to. To je prirodna i normalna reakcija. Volju koristi da bi napravila ono što osjeća da je potrebno i na kraju radi to što treba. Konfrontira se. Kaže što joj ne odgovara na način da to dopre do osobe, da je doživi i shvati ozbiljno.
Postoji strategija kako biti nesretan, depresivan, žrtva i isto tako postoje strategije kako biti sretan, slobodan, zadovoljan i ispunjen. Za svakog od nas je ovo individualno, ali se neke stvari mogu uopćiti. Što činite kad se osjećate sretno, zadovoljno i ispunjeno? Da li ste svjesni toga? Koji to sastojci čine Vaš kolač prefinim?
Ukoliko kolač ne ispada onako kako smo zamislili, znači da nešto u našoj strategiji ne štima. Ili nije dobar omjer sastojaka ili nisu određeni sastojci ili je pomiješan redoslijed ili je temperatura premala. Sami moramo shvatiti gdje griješimo. Za to je potrebno malo samopromatranja kako bi uopće osvijestili što je to što radimo krivo. Idući korak je razumijevanje zašto dobijamo rezultate s kojima nismo zadovoljni. Nakon toga slijedi prihvaćanje stanja kakvo god da je. Pod tim mislim proživljavanje svih emocija povezanih s našom strategijom i tek nakon toga dolazi promjena.
Ljudi me često pitaju da li im mogu pomoći oko prestanka pušenja. Prvo što im kažem je da ne prestaju pušiti nego da osvijeste zašto puše. Što je to što se dešava trenutak prije nego ću zapaliti cigaretu? Uzmi ju u ruke i vidi što se dešava tjelesno, emotivno, mentalno i energetski. Drugo što im kažem je da vide što im cigareta daje. Koji osjećaj tj. koju potrebu im ispunjava? Daje li osjećaj sigurnosti, rasterećenja, utjehe? Što dobivam kratkotočno, a koje su posljedice dugoročno? Opet je potrebno tjelesno i emotivno iskustvo. Da jasno osjetim što si radim ovom strategijom. I pitanje da li se to isplati? Mogu li svoje potrebe, tj. ono što cigareta daje (ili bilo koja druga (s)tvar) zadovoljiti na konstruktivniji i zdraviji način? Što bi to promijenilo u mojem životu?
Iako sam ovo već rekao u prošlom postu svejedno ću ponoviti. Imajte osobu koja zna što radite i koja će vam biti podrška kad vam bude teško. Dobar tek.
– Dane Cvijanović
