Emocije i tijelo

emocijePri susretu s nečim neugodnim, naše tijelo postaje napeto. Kada u okolini osjetimo opasnost, mi reagiramo tako što se pripremamo za akciju ili bijeg. Rad srca se ubrzava, a dotok krvi u mišiće povećava. Problem je u tome što mi ne pravimo razliku između vanjske prijetnje u vidu medvjeda i unutarnje prijetnje koja nas obuzima u obliku brige za budućnost ili sjećanja na prošlost. Kada u našem umu iskrsne negativna misao ili scena, negdje u našem tijelu doći će do kontrakcije ili stezanja. To može biti mrštenje, nedefiniran osećaj u stomku, pritisak u leđima… Kada smo nezadovoljni, efekat takvog raspoloženja na naše tijelo  utječe na to kako procenjujemo stvari oko nas, a da toga uopće nismo svjesni. Naša tijela funkcioniraju kao visoko osjetljivi emocionalni senzori. Ona nam iz trenutka u trenutak daju informacije o našem emocionalnom stanju. Naravno, mi uglavnom na to ne obraćamo pažnju, jer smo previše zauzeti razmišljanjima. Mnogi od nas naučili su da ignoriraju svoje tijelo, jer ga doživljavaju kao smetnju ka svojim ciljevima. Nismo navikli da obraćamo pažnju na njega u smislu rasta.

Emocionalno tijelo

Bilo koja promjena raspoloženja koja se rađa u ovom tijelu, odmah se projektuje na sva ostala tijela, uključujući i fizičko. U ovom tijelu pohranjene su sve emocije, bilo potisnute ili iskazane, naši svjesni i nesvjesni strahovi, brige, traume, različite sheme ponašanja koje snažno utječu na naš život i izbore koje činimo. Ovo tijelo ima veliki utjecaj na našu sudbinu i na naše psihičko i fizičko stanje. Naime, mi u prostor šaljemo energiju određenih frekvencija u skladu s emocijama koje doživljavamo, bilo da smo ih svjesni ili ne. Po zakonu ,,slično privlači slično,, ova energija kao magnet privlači slične energije. Na taj način, naše negativne emocije, baš kao i misli stvaraju oko nas određene okolnosti i privlače negativne reakcije ljudi oko nas.

Za stvaranje emocija od ključne su važnosti naše misli (koje su povezane s mentalnim tijelom), međutim kada je u pitanju trasformacija emocija, naročito onih koje su  duboko potisnute  i nismo ih  ni svjesni, misli često nemaju dovoljnu snagu.

Suzana Vemić