Blagodati gladovanja

Blagodati gladovanja ili držanja posta spominju se u gotovo svim drevnim civilizacijama i religijama. Bile su poznate Paracelzusu i Hipokratu, a Pitagora je navodno postio po 40 dana, smatrajući da postom poboljšava svoje mentalne sposobnosti.

Tromost i pospanost nakon obilnih obroka smo svi doživjeli – probava hrane iziskuje puno energije, pa nije čudno da pojavu akutnih bolesti obično prati smanjen apetit. Kako bi organizam mogao svu svoju snagu usmjeriti na borbu i izlječenje ne traži unošenje hrane, a energiju koju bi inače potrošio za probavu koristi u svrhu izlječenja.

Kako potreba za hranom spada u primarne biološke potrebe, a naši prvi dojmovi oko hranjenja su vezani uz ugodu, hranu često doživljavamo i kao nagradu ili utjehu, teško je povjerovati da čovjek može preživjeti do tri mjeseca bez unosa krute hrane i da gladovanje može donijeti dobrobit i izlječenje tijelu.

Tijekom gladovanja tijelo traži hranu koju će pretvoriti u energiju da bi moglo živjeti. Ako uskratimo unos hrane, prvo će se potrošiti zaliha glikogena iz jetre koja se lako pretvara u energiju, a poslije toga će mozak uvesti štedljivi model rada organizma i početi koristiti zalihe. Nakon 3 – 4 dana gladovanja tijelo počinje jesti samo sebe ulaskom u stanje ketoze i autolize.

Ketoza je metabolički proces koji nastaje kada organizmu ponestane ugljikohidrata (žitarice, povrće, voće) kao osnovnog pogonskog goriva i okreće se na masne stanice te ih pretvara u masne kiseline i ketonska tijela. Umjesto da umire zbog nedostatka energije, crpi energiju iz onoga što mu nije potrebno – nakupina sala.

Autoliza nastaje uslijed nedostatka bjelančevina (meso, riba, jaja) kao osnovnog građevnog materijala organizma, pa organizam rastapa i probavlja bjelančevine koje već posjeduje da bi kroz proces izgradio nove. To čini na pametan način, kreće s materijalom koji mu najmanje koristi, odnosno bolesnim stanicama (tumori i slično), a kasnije koristi bjelančevine od kojih se sastoje naši mišići. Znanstvena istraživanja pokazuju da bolesne stanice nemaju moć regeneracije kroz post, već odumiru, dok se zdrave stanice tijekom gladovanja obnavljaju (nakon dužeg gladovanja koža postaje čista, kosa sjajnija, zubi bjeliji, zubno meso ne krvari, nokti postaju čvršći). Koliko je naše tijelo pametan stroj ukazuje i činjenica da se mozak hrani putem ketoze i ne trpi oštećenja tijekom gladovanja, a autoliza ne škodi srčanom mišiću iako se on sastoji od bjelančevina.

Što se događa tijekom gladovanja

Prelazak na štedljiv model rada, ulazak u proces autolize i ketoze, čišćenje organizma kroz gladovanje možemo osjetiti po jačem mirisu mokraće, neugodnom mirisu tijela i zadahu – tijelo eliminira otrove na sveraspoložive otvore i radi to intenzivnije nego inače jer ne troši energiju na probavu. Radi generalno čišćenje i možemo mu pomoći tako da se češće peremo usta i tuširamo se, uostalom, neugodnim mirisima nam tijelo upravo to i sugerira.
Koliko god autoliza (hranjenje organizma vlastitim tkivom) djeluje impresivno, činjenica je da tijelo u tom razdoblju prerađuje otrove i hrani se njima.
Tijekom intenzivne eliminacije štetnih tvari u gladovanju, možemo iskusiti i razne neugode, posebno ljudi koji su godinama uzimali lijekove, jeli meso, rafinirane namirnice, konzumirali kavu, cigarete i alkohol. Tijelo treba ponovo preraditi sve zaostale otrove u organizmu i najblaže rečeno – ponovo se trovati s njima. Kako bismo izbjegli pad energije, glavobolje i ošamućenost koja se može javiti uslijed jače zatrovanosti, dobro je primijeniti klistir ili tehniku čišćenja Shank Prakshalanu. Klistir su poznavali još stari Egipćani, a spominje se i u Isusovom evanđelju. Iskustva mojih prijatelja koji imaju više iskustva u postu i bili su toliko dobri da ih podijele sa mnom pri pisanju ovog članka, pokazuju da je korist klistira u takvim trenucima izuzetno velika, a nije problem kupiti pribor u ljekarni i napraviti klistir kod kuće. Što se tiče ShankPrakshalane, djeluje prirodnije na organizam od klistira, no ne preporučuje se napraviti ga bez nadzora, barem ne prvi put. Prema riječima moje prijateljice čišćenje po toj tehnici može trajati i do osam sati, nije najjednostavnije, radi se i fizičko i psihičko čišćenje s kojim se nekad teško nositi – no sva ta muka u konačnici izgleda minorno u odnosu na dobrobiti koje uslijede nakon posta.
Tijekom gladovanja je važno ostati svjestan da tijelo radi važan posao i da se pročišćujemo, snovi u tom razdoblju mogu biti teški nekim ljudima, ne treba im pridavati veliku važnost, radi se o još jednom ventilu kroz koji se čistimo na malo suptilnijoj razini od fizičke.

Uz post se uglavnom spominju uvažena imena: Malahov, Breuss i Airola. Airolin pristup je gladovanje uz konzumaciju sokova od voća i povrća, uz procijeđene juhe i čajeve, Malahov samo o vodi i Breussov na čaju od kadulje i soku korjenastog povrća.
Osobno sam primijetila da mi je najugodniji i najlakši jednodnevni post samo o vodi. Čim bih unijela nešto soka, javljala bi se glad. Što se tiče posta kroz duže vremensko razdoblje, definitivno preferiran Breussov pristup, ponajviše zbog korjenastog povrća koje ima važnu ulogu uzemljivanja. Kada postite, osjećaj poleta može biti toliko snažan da vam se čini da ćete poletjeti. Ujedno, što se tiče Breussove metode, poznajem dvije žene koje su gladovale 42 dana i izliječile tumor štitnjače.

Od tri navedena načina gladovanja najbolje je isprobati ih sve po principu jednodnevnog posta i slušati svoje tijelo – ono će pokazati koji način mu najviše odgovara, a po pitanju istraživanja o dobrobitima posta, sve tri vrste gladovanja pokazuju pomake i korisne su.

Iskustva poslije posta koje su moji prijatelji podijelili sa mnom su uglavnom slična – neki su se riješili zdravstvenih tegoba (dva tumora na štitnjači), a svi su osjetili mentalnu bistrinu, polet, psihički mir i lakoću. Osim što su se osjećali bolje, izgledali su bolje, mlađe i svježije.

Način života i tradicija nam nameće važnost hrane pa često ostanemo iznenađeni nad ovakvim pričama i činjenicom da tijelo brže odumire što više hrane u njega unosimo, pa ipak, postoje ljudi koji su vegetarijanci i gladuju svaki drugi dan a istovremeno su zdraviji i imaju na raspolaganju više energije od ljudi koji se hrane „klasično“. Pri pripremi ovog teksta saznala sam od prijatelja da je Tesla imao osebujan način prehrane koji se sastojao od juhe spremljene od 10 vrsta biljaka i godinama je funkcionirao produktivan, zdrav i inspirativan. Prehranu je promijenio tek nakon prometne nesreće, no ostao je vegetarijanac.

Da tijelo troši hranu znamo, ali dobro je biti svjestan i činjenice da probava troši tijelo i da ljudi koji jedu više nego im treba žive kraće i imaju više zdravstvenih problema od ljudi koji jedu manje. Ako tijelu želite dati da odahne, počastite ga barem jednodnevnim postom. Već dan poslije će Vam uzvratiti zahvalnošću.

– Petra Varšić