Zašto tako malo znamo o karcinomu, najstarijoj bolesti na Zemlji?

Još su dinosauri umirali od raka, a još uvijek nitko ne može povezati jednostavne statističke podatke o oboljenjima od raka i specifičnostima života na pojedinim područjima, piše George Johnson.

 Amerika godinama ima vladin Program za nadzor, epidemiologiju i konačne rezultate (SEER) koji prati broj oboljenja od raka i stope smrtnosti. Ali nitko se prije Georgea Johnsona nije sjetio te milijune podataka pogledati ljudskim, logičnim pogledom. Kad je to učinio nastala je fascinantna knjiga “Rakove kronike: Otključavanje nadubljeg misterija medicine” (Canceer Chronicles: Unlocking Medicine’s Deepest Mystery).

Kao iskusan znanstveni novinar, Johnson je shvatio da koncentriranje na krupne brojke, podatke o ukupnim stopama oboljenja i smrtnosti, sakriva vrlo zanimljive detalje. “Zapitao sam se što li vreba ispod svega toga.” napisao je.

Otkrio je da ispod velike statistike vlada – kaos. Naprimjer SEER-ove brojke pokazuju da je broj oboljenja od raka mozga u Iowi veći nego na Havajima, ali nigdje to ne povezuju s mogućom poljoprivrednom vezom odnosno beskonačnim farmama u susjednim državama Kansasa i Nebraske koje uopće ne sudjeluju u programu. U drugom slučaju, podaci pokazuju da je na Havajima dvostruko više raka jetre nego u Utah. Ali je opet nema nikakvih poveznica, ni sa klimom, ni sa mormonskim asketskim načinom života niti jednakom i očitom razlikom u broju oboljenja od hepatitisa između dvije savezne države. “Očajavajući nad tim numeričkim kaosom, pitao sam se hoću li uopće išta shvatiti iz svega.” Ali shvatio je.

Knjiga “Cancer Chronicles” donosi temeljit uvid u povijest, zapravo biografiju vjerojatno najstarije i najkompleksnije bolesti, njezina tretmana u medicini i društvu i moćno svjedočenje jednog suvremenog para o borbi s rakom.

Knjiga počinje u gradiću Dinosaur u Coloradu gdje je pronađen najstariji poznati slučaj raka – da, na kosti dinosaura. Prije nego prijeđe na različite slučajeve i izlječenja tijekom povijesti, knjiga opisuje kako je još Hipokrat u petom stoljeću prije Kristak koristio riječ “karkinos”, grčku riječ za životinju raka,kako bi opisao “bolest koju Latini zovu rak”. Od Grka je ostao naziv karcinom i onko iz onkologije, što označava teret, masu.

Johsonova supruga Nancy prije nekoliko je godina doznala da boluje od “metastaza kojima se ne zna gdje je primarni rak. “Tumor je odlučno rastao, sijao sjeme, metastazirao, ali nitko nije znao gdje je” piše Johnson . “Pronašli su ga tek kasnije, u fazi četiri, na maternici što je značilo da Nancy ima tek nekoliko godina života pred sobom.” Ona je srećom pobijedila statistike.

Nije ga pokolebala složenost teme. Pisao je jasno i koncizno i donio jednu od boljih definicija te bolesti: “Rak je fenomen stanice koja se počinje nekontrolirano dijeliti i akumulirati genetsku štetu koju time čini.” Dobro je savladao i teroiju metastaza, u kojoj opisuje kako određene stanice metastaza raka preferiraju određena ljudska tkiva i opisao metabolički sindrom, patološku spiralu koja izaziva više ozbiljnih kroničnih bolesti.

U najnapetijem dijelu knjige priznaje da ga muči što je njegova odluka da neće imati djece možda izložila Nancy bolesti. “Žene koje ne roda imaju više menstrualnih ciklusa što znači da su više izložene estrogenu a taj je hormon Nacionalni toksikološki program identificirao kao kancerogen.” poznati kancerogen. toliko sam si puta rekao da još nitko nije dokazao izravnu povezanost estrogena i raka, ali tko bi znao?” Knjiga i ostavlja dojam da svi znaju neobično malo s obzirom na sve veći utjecaj raka na naše živote i društva, a pravoga lijeka još nema.

Karcinom je posvuda, a brojke su kontradiktorne, nemamo pojma o stvarnom utjecaju hrane na tom području, recimo kava se smatra dobrom jer smanjuje rizik o raka debelog crijeva i usne šupljine, a sadrži 19 kancerogena uključujući i strahotni formaldehid. Ali Johnson zaključuje:”Ipak ima nečeg utješnog u saznanju da će rak uvijek biti među nama, da nije sve naša krivica i da možemo poduzeti sve mjere predostrožnosti koje postoje i svjedno oboljeti zbog neke male genetske začkoljice koja će se u jednom trenutku odlučiti ispoljiti.”

Prije Johnsona, legendarnu knjigu o karcinomu, koja se dosad smatra neprevaziđenom, napisao je indijski liječnik Siddharta Mukherjee, jedan od pionira istraživanja karcinoma i strastveni povjesničar te bolesti. U svom životnom djelu “Car svih bolesti: Biografija raka” (“The Emperor of All Maladies: A Biography of Cancer”) Mukherjee iznosi povijest raka, njegova otkrivanja, nepoznate okolnosti pod kojima je bolest definirana i šifrirana i zapanjujuća otkrića o zakulisnim bitka laboratorija, sveučilišta, političara i farmaceutske industrije koje su definirale način na koji se društvo postavlja prema oboljelima, medicinsku pomoć koja im je na raspolaganju i razloge zbog kojih još nemamo lijeka za bolest koju bismo trebali poznavati bolje od ijedne druge.

Izvor: http://www.jutarnji.hr