Svetac i grešnik

AIŽivot se odvija samo u sada. U ovom trenutku. Jedino Sad i Ovdje je moguće biti živ, slobodan, neustrašiv, strastven, autentičan, povezan, pun ljubavi.
Ono što nas odvaja od života je život u prošlosti, odnosno život ubudućnosti ili točnije rečeno neživot. Kako je moguće ne živjeti? Da li je to uopće moguće? Nije li pitanje samo po sebi paradoksalno? Pa loša vijest je da je to moguće. Koliko vremena provodite u Sad i Ovdje toliko ste živi. A koliko vremena tu provodite znate samo vi.
Da bi saznali koliko vremena “živite” trebate provjeriti koliko vas muči vaš grešnik koji živi u prošlosti i govori. Da si završio fakultet sad bi bio bolja, sretnija (dovršite popis osoba). Da nisi kockao sada bi imao već novi auto. Da se nisi udala bila bi slobodnija. Da si se razvela onda bi tvoj život bio bolji. Uglavnom shvatili ste poantu. Samo da niste napravili to i to ili da jeste napravili to i to vaš život bi bio super (sretniji, ispunjeniji, slobodniji…). I to je naravno laž, samozavaravanje. Ništa od toga ne određuje tko želite biti danas i kako želite živjeti svoj život.
S druge strane svetac u vama govori kad napravim određene stvari onda će život biti super. Kad pronađem posao. Kad djeca narastu. Kad skinem pet kila. Kad naučim svirati saksofon. Kad…onda život postaje super. Ja sebi postanem super. I naravno kao što ne možemo mijenjati prošlost isto tako ne možemo biti sigurni što nosi budućnost, odnosno kad i postignemo zamišljenu stvar do puta u raj opet se iznenada stvori neka nova.
Gdje vi više “živite” tj. ne živite. Jeste li više zapeli u prošlosti (samo da nisam) ili vas više muči budućnost (kad to napravim)? Da li ste svjesni svoga neživota? Terora koji vršite nad samim sobom? Budući da se život odvija samo u ovom trenutku trebate vidjeti koji je to osjećaj u vama kad pomislite na prošlost, odnosno strahujete od budućnosti. Što ako nisam završio fakultet? Što osjećam prema sebi? Što ako imam deset kila viška? Jesam li ljut? Tužan? Mrzim li sebe zbog toga? Okrivljujem li druge? Što ako se nikad ne udam? Što ako nikad ne skinem deset kila? Što ako nikakd neću imati mišiće ko Ronaldo? Što osjećam prema sebi? Javlja li se frustracija? Poanta je da se ta situacija i ti osjećaji mogu razrješiti samo ulaskom u trenutni osjećaj koji vežemo za prošlost ili budućnost, a to znači Sad i Ovdje. Što sad osjećam kad pomislim na sve te stvari?
Potrebno je “sići” s uma i spustiti se u osjećaje. Prestati vrtiti film krivnje, optuživanja i očekivanja i osjetiti ono što jest. Da li sam ljut na sebe što sam jeo toliko puno i skupio te kilograme viška? Što u biti osjećam kad se pogledam u ogledalo. Ako si dozvolim osjećati, javlja li se mržnja? Možete li ju si dozvoliti? “Mrzim se”. Možete li s vremenom dozvoliti da se ta mržnja pretvori u bol. Ako dovoljno dugo ostanete s mržnjom pojavi se bol. “Boli me” Ostanete li s boli dolazite do prihvaćanja i ljubav prema sebi. “Volim te”. Ostajanje na razini uma ne može razriješiti ovu situaciju, niti nas može vratiti u Ovdje i Sad, a bez toga nema života. Postoji muka u kojoj se vrtimo i iz koje nema izlaz.
Pokušajte si dozvoliti osjećati koji god da jesu i vidite što vam je potrebno da bi mogli prihvatiti i otpustiti prošlost, odnosno što vam je potrebno da prihvatite sebe sad u ovom trenutku upravo ovakve kakvi jeste, bez osude, bez kritke, bez odbacivanja, bez obzira na to što ćete ili nećete postići.
Možete li prihvatiti sebe kao nesavršeno biće i voljeti se tako bez obzira na greške u prošlosti? Možete li prihvatiti sebe bez obzira što neke stvari možda nećete nikad postići? Što bi rekli svom najboljem prijatelju kad bi ovako govorio o sebi? Baš sam glup što sam zakockao te pare. Jel bi mu rekli da fakat si budala, tako ti i treba ili? Treba li mu to? Zašto to onda sebi činite? Možete li prihvatiti sebe iako već sad niste svetac? Što je potrebno promijeniti unutar vas samih da bi to bilo moguće? Želite li okončati taj teror nad samim sobom morate si dozvoliti osjećaje kako bi ih mogli otpustiti i transformirati. Tada postajete slobodni od prošlosti i budućnosti i počinjete živjeti kako želite u miru sa sobom i svijetom. Zamislite, osjećate prihvaćanje i ljubav prema sebi. A tko bi to htio?
AI

 
Napisao: Dane Cvijanović,
https://www.facebook.com/energoterapija