Pola srca

Nije baš neka visoka matematika da onoliko koliko daš da toliko i dobiješ. Jednostavno, istinito, logično i provjereno (puno puta). Uvjeren sam da se stalno dajem. Puno više dajem nego što dobivam. I nerijetko čujem ljude koji govore slično. Pa kako je to moguće da svi mi tako puno dajemo, a oko nas brdo ljudi osjećaju zakinuto?

Dajete li zato da bi kontrolirali situaciju? Uvijek ste snažni i sposobni, spremni dati? Nećete se prepustiti? Nećete nikad ništa tražiti? Što mislite kakvi će ljudi biti oko vas? Još se čudite što dobivate “ništa”, a dajete “sve”? Dajete li u biti ono što je vama potrebno? Dajete li, a stalno ste orijentirani na van kako se ne bi morali suočiti sa sobom? Možete li tražiti za sebe? Umjesto kompenzacije i stalnog davanja (koje ostavlja rupu u srcu), kako zvuči da tražite za sebe?

Super je ako ste u gore opisanoj situaciji i trebate samo tražiti zato jer se istinski dajete. No, što ako situacija i nije baš takva? Što ako se dajem s figom u džepu? Što ako se dajem u biti da bih dobio (a naravno nisam toga svjestan).

Radim li stvari zato da bih dobio nešto, a da to u biti ne tražim? Želim li pažnju, priznanje, ljubav, a da to ne izgovorim? Osjećam li se superiorno kad tako činim? Postoji li užitak u nedavanju, u zatvorenosti, u stiskanju?

Koliko god srca (dakle iz istinskog dijela nas) dajemo u ljubavni odnos, prijateljski odnos ili neki poslovni projekt, toliko nam se to i vraća. Ako se date sto posto toliko ćete i dobiti. Ako se dajete deset, onda i dobivate deset. Život će vam uvijek pokazati gdje ste. I on ne može lagati. Ako mislite da se dajete sto posto u neki odnos ili posao, a dobivate mrvice, vrlo je vjerojatno da se zavaravate.

Nije loše s vremena na vrijeme provjeriti dajemo li se s cijelim srcem ili s pola srca u život. I nije jedno dobro, a drugo loše dokle god smo svjesni da to činimo. Loše je onda kad sebe zavaravamo da se dajemo u nešto, a život nam jasno daje do znanja da to nije tako.

Samozavaravanje je vrlo moćna stvar. Jeste li ikad promišljali zašto se u neke (ili većinu) stvari ne dajete svim srcem? Je li vas frka dati se do kraja i onda “ne uspijeti”? Držite li se u sigurnoj zoni na “pola gasa” i tako ostajete u zoni “ugode”? Nisam se niti trudio, pa je ok što nisam niti dobio. Kako izgleda život na pola srca, na deset posto? Kako izgleda vaš posao na pola srca? Vaši lubavni i prijateljski odnosi? Je li to ono što želite za sebe do kraja života?

U što ste se dali cijelim srcem? Kakvi su bili rezulatati? Tko ste vi bili u tom trenu? Jeste li svjesni što je u vama bilo drugačije da ste to mogli? Kakav je bio osjećaj? Želite li toga još?

Autor: Dane Cvijanović,

Energetsko iscjeljivanje