Ispod maske

Jedna od najdražih izreka koje sam ikada čula je ona Iris Apfel: “Najgori modni promašaj je kada se pogledate u ogledalo i ugledate nekog drugog.” Učestala u modnom svijetu, ova se izreka lako da primjeniti u svakodnevici.

Koga vidite kada se pogledate u ogledalo? Osobu od povjerenja? Razočaranje? Osobu koja radi u poduzeću? Osobu koja je sretna jer je u vezi? Dobrog prijatelja? Žrtvu? Snažnu osobu? Majku/oca/ljubavnika/izdajnika?
Znate što je interesantno? Cijelo to vrijeme kada odraz u ogledalu pokazuje masku koju trenutno nosimo, mi čeznemo za nama samima. Sigurno ste u ruke dobili fotografiju proslave mature ili neku drugu fotografiju na kojoj ste između mnogo ljudi i vi. Koga ste prvog potražili?
Sebe.

Uloge nam omogućuju da preživimo u svijetu fizičkog iskustva, naša fluidna priroda se ne mijenja, da bismo je sakrili i učinili se društveno prihvatljivi, prihvaćamo uloge koje nam prvo nametnu roditelji. Muškarci nauče ne plakati i sakrivati osjećaje, a žene uče da su slabe. Život se zbilja čini poput labirinta u kojem krenemo krivim putem i prije nego naučimo hodati. Daljnje uloge usvajamo preko društva ili kroz traume, mnoge od njih su korisne, koliko god sakrivaju našu pravu prirodu, u datom momentu se ponašaju poput flastera i štite krhke dijelove nas, pomažu nam da zadržimo integritet i da se naša unutrašnjost ne uruši pod traumom.

Tricky part je u tome da se identifikacija s ulogama dešava uglavnom na podsvjesnom nivou i kao što reče mislilac kojem sam zaboravila ime “Kada poželimo skinuti masku koju dugo nosimo, s njom ćemo otrgnuti i dio naše kože”.  Masa ljudi krene skinuti masku, dopuste sebi luksuz da budu ono što zapravo jesu i u momentu kada osjete trganje kože, vraćaju masku i ostave je zauvijek. Nikada ne spoznaju da je nužno otrgnuti i dio kože jer ona označava dio nas koji još uvijek nosi bol i patnju traume zbog koje smo stavili masku, a skidanjem maske je spreman umrijeti. Bol kao posljedica čišćenja je sigurna uvertira u smrt uvjerenja koje odlazi u nepovrat i otvara nam pogled na našu autentičnost za kojom čeznemo. Ujedno, činjenica je da koža zaraste i da je koža koja prekrije ožiljak puno čvršća i tvrđa od obične kože – ožiljci su mjesta na kojima nas je jako teško ozlijediti. Kada skinemo jednu masku, otvaramo jedan segment nas samih i nikada ga više nećemo trebati sakrivati.

Kažu da možemo spoznati sve tajne postojanja kada slijedimo Sokratovu misao “Spoznaj sebe”. Na putu otkrivanja najvećih tajni univerzuma, jedino što nam stoji na putu smo mi sami.
Uzmite fotke s mature, ponovo potražite sebe, svi to radimo. Zanimljivo je da to radimo spontano, bez promišljanja. Ovaj put imajte na umu da ono što vi tražite, istovremeno traži vas.

Dopustite sebi da se pronađete.

 
– Petra Varšić